Autor: dr. med. Ivan Skelin
e-mail: ivan.skelin@medicina.hr

Ova tema je u posljednje vrijeme jako eksploatirana u medijima, što je posebno došlo do izražaja kako se približavalo glasanje u Saboru o zakonu kojim bi se ovi problemi regulirali u Republici Hrvatskoj.
Kako je u raspravama bilo jako malo stručnih argumenata, a previše paranoje i podilaženja pučkom strahu od nepoznatog, ovaj tekst je pokušaj da se objektivno prikaže brojne argumente za i protiv GM.

Definicije
Prvo bi se trebali pozabaviti definicijama. Naime, genetski modificirani organizam je onaj u čiji smo genom intervenirali i promijenili ga. Ta promjena se najčešće odnosi na ubacivanje gena jedne vrste u genom druge vrste (rekombinantna DNA tehnologija).
Iz ovog proizlazi da je netočan pojam genetski modificirane hrane. Genetski modificirati možemo samo organizam, a ne hranu. Naime, gen djeluje samo u kontekstu organizma, a ne kao začin u hrani. Prema tome, ono što se obično naziva genetski modificiranom hranom je hrana u kojoj se nalaze sastojci dobiveni iz genetski modificiranog organizma.

Argumenti za
Problem prehrane svjetskog stanovništva je postojao mnogo prije no što su se pojavile moderne tehnologije. Današnje svjetsko stanovništvo broji 6 milijardi ljudi, s procjenom da će 2050. brojiti 12 milijardi. Neki stručnjaci smatraju da će biti nemoguće prehraniti rastući broj ljudi bez iznalaženja novih i efikasnijih načina proizvodnje hrane.
Rekombinantna DNA tehnologija pruža neslućene mogućnosti u mijenjanju nasljednih svojstava biljaka i životinja koje služe za ljudsku prehranu. Tako je cilj proizvesti biljke koje bi bile otporne na herbicide i insekticide, što bi dozvolilo pojačanu upotrebu ovih sredstava protiv nametnika, bez straha da se uništi same biljke koje se uzgaja.
Također bi bilo idealno imati i biljke otporne na razne bolesti koje svake godine odnose značajan dio uroda.
U budućnosti može postati dragocjen svaki hektar obradivog zemljišta, pa će se zemljoradnja možda odvijati i u područjima gdje je danas nezamisliva. Da bi to bilo moguće, potrebne su nam biljke s pojačanom otpornošću na temperaturne ekstreme, sušu ili slanost tla.
Također, brže dozrijevanje bi moglo omogućiti veći broj žetvi.
Nije nebitno spomenuti i mogućnost da se genetskom modifikacijom postigne da biljke proizvode neke hranjive tvari koje inače ne sadrže. Tako je genetskom modifikacijom dobivena tzv. ˝zlatna riža˝, koja sadrži vitamin A. Inače, od nedostatka vitamina A upravo pate milijuni ljudi kojima je riža osnovni prehrambeni proizvod. Ovim bi se načinom moglo riješiti taj značajan javnozdravstveni problem siromašnih zemalja.

Argumenti protiv
Argumente protiv GM možemo podijeliti u dvije skupine.
Jedni su načelni argumenti. Njih zastupaju ljudi koji smatraju da se petljanjem u prirodne procese nikako ne može polučiti dobar ishod. Oni ne ulaze u stručne rasprave, nego se samo pozivanjem na ˝prirodne zakone˝ a priori protive bilo kakvoj genskoj tehnologiji, bez obzira da li je primijenjena u medicini ili poljoprivredi. Za njih nisu relevantni rezultati dosadašnjih ili budućih istraživanja o utjecaju GM na ljudsko zdravlje ili okoliš. Njima je dovoljno zastrašujuća sama ideja o ˝rajčici s genom ribe˝. Istini za volju, ne znam da li ovakav primjer koji je naveden u našem tisku doista postoji, ili je samo izraz pjesničke slobode.
Treba reći da se ogromna većina gena u prirodi nalazi u mnogim vrstama, i da je gotovo nemoguće naći neke koji su specifični za samo jednu vrstu.
Druga skupina argumenata protiv GM se odnosi na konkretne probleme.
Naime, konzumiranjem ovakve hrane, postoji mogućnost da se u organizam unesu novi alergeni. To je moguće samo ako oni kemijski nepromijenjeni prođu kroz proces proizvodnje hrane, te kroz probavni sustav čovjeka.
Također, postoji bojazan da bi osobe koje su npr. alergične na kokošja jaja mogle doživjeti alergijsku reakciju i nakon konzumiranja hrane koja ne potječe od kokoši, ali sadrži kokošji gen. No, to je malo vjerojatno, jer takve osobe nisu alergične na sve kokošje gene ili proteine, već samo na pojedine.
Postoji potencijalna opasnost i da bi se geni ubačeni u neku vrstu mogli prenijeti i na nemodificirane primjerke iste vrste, te se takva pojava ponegdje naziva biozagađenjem.
GM organizmi s poboljšanim svojstvima bi mogli u prirodi potisnuti nemodificirane organizme iste vrste, te tako smanjiti biološku raznolikost i imati druge teško predvidive posljedice na ekosustav.
Vegetarijanci bi se s pravom mogli pobuniti da bi jedući rajčicu nesvjesno mogli u organizam unijeti i životinjske gene.
Mali poljoprivrednici se bune zbog mogućnosti da tržište preplavi golema količina jeftine hrane čiji sastojci potječu od GMO, kao i osjećaja da su sa svojim tradicionalnim metodama uzgoja nemoćni u utrci s novim tehnologijama.
Ne treba zanemariti ogromnu moć koja bi mogla pripasti samo malom broju tvrtki koje bi bile vlasnici patenata na GMO, te njihov mogući monopolistički položaj.

Zaključak
Za definitivni zaključak o utjecaju GM na ljudsko zdravlje i okoliš morati ćemo još pričekati.
No, dvije stvari možemo sa sigurnošću reći: u genetskom modificiranju ne postoji ništa samo po sebi loše, ali GM tehnologiju ne bi trebalo uvoditi bez rigoroznih mjera opreza.
Duh koji je pušten iz boce, kao i toliko puta do sada, nemoguće je vratiti natrag. Zato ne treba gajiti iluzije o budućnosti bez GMO, već se pripremiti da je što spretnije dočekamo.