|
Deklaracija
o zaštiti dostojanstva hrvatskih Liječnika
Mi, hrvatski Liječnici sudionici I. Općeg sabora hrvatskih Liječnika
odazvali smo se pozivu naših udruga da javno raspravimo i obznanimo
naše staleške interese.
Predstavnici Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog liječničkog
zbora, Hrvatske liječničke komore i Hrvatske stomatološke komore
vodili su niz pregovora s odgovornim u Ministarstvu zdravstva i
Vladi Republike Hrvatske s težnjom da isprave sadašnji položaj liječnika
i uravnilovku koju je ostavilo socijalističko društvo. Na toj liniji
bilo je i potpisivanje I. Kolektivnog ugovora 1996. godine. Prestankom
njegovog važenja krajem 1999. godine naši predstavnici i nova vlast
već tri godine vode jalove pregovore s resornim ministarstvom, a
da nije udovoljeno niti jednom postavljenom zahtjevu. Naprotiv,
socijalni status i dostojanstvo liječnika je zadnjih godina bitno
unazađen, socijalni dijalog je praktički anuliran, a sve važne odluke
donose se Uredbama Ministarstva zdravstva i Vlade bez uvažavanja
mišljenja i zahtjeva cjelokupne struke.
Mi, hrvatski liječnici odazvali smo se 1991. godine da kao dragovoljci
Domovinskog rata pridonesemo stvaranju samostalne Hrvatske države.
Danas, nakon što je stvorena Lijepa naša, za koju su i liječnici
dali svoje živote, neki nas s najvišeg vrha državne vlasti prozivaju
za domoljublje i prijete da će silom štititi naše dostojanstvo od
nas samih. U javnim medijima stvara se negativna klima, a senzacionalističkim
napisima i izjavama ruši se ugled i dostojanstvo liječničke profesije
kao nikad u posljednjih pola stoljeća.
Nakon štrajka upozorenja u lipnju 2002. godine, općeg štrajka liječnika,
koji je započeo u siječnju 2003. i pravno upitnog uvođenja radne
obveze za sve liječnike u veljači ove godine, nametnula se potreba
za sazivanjem 1. općeg sabora hrvatskih liječnika da i na taj način
dostojanstveno i jedinstveno izrazimo javni prosvjed prema Ministarstvu
zdravstva i Vladi RH jer:
se niz godina sustavno unazađuje zdravstvo u RH, a paralelno
s time i moralni i materijalni status liječničke profesije,
degradacija ide do te mjere da se bolesnike i liječnike dovodi
u situaciju poremećenog međusobnog povjerenja i nemogućnosti odgovarajućeg
liječenja,
se u takvim uvjetima javljaju se anomalije kakve se ne pamte u
prošlosti, a senzacionalistički se prikazuju afere kojima se u javnim
medijima blati liječnička profesija što zbunjuje građane i ruši
povjerenje u liječnike.
Hrvatski liječnici se svakodnevno zalažu za bolju zdravstvenu zaštitu
kako bi se zdravim građanima sačuvalo zdravlje, a bolesnima pružila
njega i liječenje.
Mi, hrvatski liječnici predvođeni liječničkim udrugama kao značajna
stručna i moralna snaga u društvu tražimo primjereno vrednovanje.
Rad liječnika vrlo je složen, stručan i odgovoran. Prožet je dubokim
etičkim i humanim odnosom prema bolesniku i nema ništa od odnosa
u koje smo uvršteni stavljanjem liječnika u činovničke kalupe novog
nedorečenog Zakona o plaćama u Javnim djelatnostima.
Uvjeti rada liječnika su među najtežima i najodgovornijima u javnim
djelatnostima.
Zadnjih godina naš je profesionalni zanos stavljen na tešku kušnju.
Nažalost svakim danom susrećemo u svim zdravstvenim ustanovama narušen
standardni minimum opreme i lijekova za uspješnu obradu i liječenje
bolesnika.
Školovanje liječnika, stažiranje, specijalizacija i uža specijalizacija
vremenski traju znatno duže od školovanja i specijalizacije većine
drugih profesija, a taj trud nije u konačnici ispravno vrednovan.
Liječnička profesija gotovo jedina nakon diplome do mirovine zakonski
obvezuje na trajnu postdiplomsku izobrazbu, provjeru znanja i obnavljanje
licencije za rad svakih 6 godina. Sve to predstavlja, pored svakodnevnih
teških uvjeta rada s bolesnicima, doživotno obvezno vremensko i
novčano opterećenje za svakog liječnika.
Mladi liječnik je već u startu u nepovoljnijem položaju od drugih
fakultetski obrazovanih ljudi zbog dužine studija, dužine čekanja
na stažiranje i prvo zaposlenje, dužine specijalizacije i uže specijalizacije.
Stoga se njegovo socijalno djetinjstvo produžuje u nedogled.
Sudionici 1. općeg sabora hrvatskih liječnika stoga upozoravaju
Javnost i Vladu
na sljedeće:
- Broj liječnika na broj stanovnika u Hrvatskoj među najmanjima
je u Europi. Na 100 tisuća stanovnika ima samo 235,9 liječnika.
- Nedovoljno izdvajanje za zdravstvo po glavi stanovnika iznosi
400 američkih dolara, a kvaliteta i učinkovitost prema ocjeni szo
je visoka zahvaljujući isključivo entuzijazmu liječnika
- Prosječna starost liječnika specijalista vrlo je visoka (primjerice
interniste je 54 godine).
- Sve je manje zanimanje mladih za studij medicine. S druge strane,
Europi nedostaje liječnika.
- Liječnici u Hrvatskoj su gotovo na začelju u Europi po plaćama
kao i po sramotno niskim mirovinama
- Liječnik prosječno odradi 11 sati dnevno, odnosno 240 sati mjesečno
- Liječnik koji dežura te sa 65 godina doživi punu mirovinu, ukupno
je proveo 7 do 10 godina u dežurstvu, što iznosi preko 20 godina
dodatnog 8 satnog radnog staža (!).
U zadnjih deset godina donose se kontradiktorne odluke po kojima
se na jednoj strani smanjuju doprinosi i materijalna osnova zdravstva,
a s druge strane zagovaraju se veliki zahvati u programu reforme
zdravstva. Proklamirana široka reorganizacija zdravstva stoji i
dalje u zapisima na papiru, a u realnosti je došlo do jasnog pogoršanja
zdravstvene službe.
U smanjivanju materijalne osnove zdravstva postoji granica ispod
koje se sustav urušava. Svjesni smo da je to urušavanje zdravstvenog
sustava započelo. O tome jasno govore činjenice da se u bolnicama
sve teže obnavljaju potrošene zalihe u lijekovima, sanitetskom potrošnom
materijalu, liste čekanja na dijagnostičku obradu i na operacije
su sve duže, sve teže se održavaju neophodno potrebni medicinski
aparati, zgrade
itd
Naš prosvjed nema za cilj samo poboljšanje materijalnog statusa
i položaja liječnika u društvu, već je i zahtjev da Ministarstvo
zdravstva i Vlada odrede ekonomski transparentne odnose te konačni
dogovor koju razinu zdravstvene zaštite želimo i možemo financirati
na osnovi proklamirane zdravstvene politike. Svaka odluka mora se
temeljiti na uvažavanju struke i mišljenju liječničkih udruga, uz
zaštitu prava pacijenata.
Zbog gore navedenog, mi, predstavnici hrvatskih liječnika i stomatologa,
okupljeni na svom
1. općem saboru, zabrinuti smo za zdravlje pučanstva zbog degradacije
liječničke profesije.
U namjeri da se poboljša stanje u zdravstvu i zaustavi degradacija
profesije objavljujemo
Deklaraciju
PRVI OPĆI SABOR HRVATSKIH LIJECNIKA DONOSI DEKLARACIJU
Tražimo
1. da izvršna vlast stvori bolje uvjete za razvoj zdravstva, i
nakon dogovora s liječničkim komorama i Liječničkim zborom određuje
samo osnove zdravstvene politike, a da se ne miješa u struku
2. da se poboljša organizacija zdravstvene službe, jer sadašnja
tzv. reforma nudi uglavnom samo restrikcije
3. da se Liječnicima osigura autonomija djelovanja temeljena na
stručnom znanju i suvremenim spoznajama
4. da se mladim liječnicima osigura plaćeni staž odmah, a najkasnije
unutar jednog mjeseca iza diplomiranja, te specijalizacije prema
potrebama, jer je prosječna starosna dob specijaliste danas veća
od 55 godina
5. da se radno vrijeme liječnika uskladi s europskim standardom
te, ukupno trajanje radnog vremena u bilo kojem obliku ne može biti
više od 48 sati tjedno
6. da se omogući kontinuirana medicinska edukacija svim liječnicima,
kako je predviđeno zakonskim aktima, na teret poslodavca
7. da se Liječnička profesija izdvoji iz ŤUredbe o nazivima radnih
mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službamať i
uredi Strukovnim kolektivnim ugovorom.
8. da se poveća financijska kontrola pribavljanja i trošenja sredstava
namijenjenih zdravstvu i da se ta sredstva izdvoje iz Proračuna
9. da se dogovorno s Hrvatskim liječničkim sindikatom ustanovi
odgovarajuća cijena rada liječnika, koja će biti u skladu s trajanjem
liječničke izobrazbe, odgovornošću i težinom liječničkog poziva
10. da se u javnosti prestane manipulirati s visokim primanjima
liječnika te da se ubuduće govori o osnovnim plaćama za redovno
radno vrijeme
11. da se prekine s prikazivanjem liječnika kao neradnika, nestručnjaka,
nehumanih osoba i državnih neprijatelja; da se prekine s dezinformiranjem
o položaju i zahtjevima liječnika i medijskim linčem koji je vodio
Ministar zdravstva.
12. da se odmah i bezuvjetno ukine radna obveza
13. da sljedeći korak u reformi zdravstva bezuvjetno bude osiguranje
partnerskih odnosa svih triju partnera, te da se započne od temelja
zdravstvenog sustava
Hrvatski liječnički sindikat
Hrvatski liječnički zbor
Hrvatska liječnička komora
Hrvatska stomatološka komora
Medicinski fakultet Zagreb
Medicinski fakultet Rijeka
Medicinski fakultet Split
Medicinski fakultet Osijek
Stomatološki fakultet Zagreb
Hrvatsko društvo umirovljenih liječnika HLZ-a
Akademija medicinskih znanosti Hrvatske
Studenti medicine i stomatologije u Hrvatskoj
Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata
Zagreb, 29. ožujka 2003.
|