I u najčišćem moru nalaze se bakterije. Međutim, za nečije obolijevanje od neke od bolesti ni najzagađenije more ne mora biti dovoljno. Obično je potrebno da se nekoliko preduvjeta ispuni pa da mogućnost infekcije postane realna.
Koža je najčešće ulazno mjesto morskih infekcija. Ukoliko je ona oštećena, kupanje u moru neće pridonijeti njenom zacjeljivanju, a uz to se otvaraju ulazna vrata za mikroorganizme koji se tu žele nastaniti i osjećati kao kod kuće. S obzirom na to da je Hrvatska obala u prosjeku visoke kvalitete mora, čak ni kupanje s malo oštećenom kožom ne bi moglo dovesti do infekcije ukoliko se osoba ne kupa na mjestima većih koncentracija otpadnih voda ili u lukama. Pritom u ovu skupinu ne spadaju osobe sa imunokompromitiranim (imunološki oslabljenim) organizmom, koji je i inače osjetljiv na većinu uvjetno patogenih mikroorganizama, poput osoba oboljelih od SIDE (AIDS), osoba na kemoterapiji, osoba koje se liječe protiv odbacivanja organa i sličnih specifičnih slučajeva. Oni su naime u konstantnom riziku od infekcija uvijek i bilo gdje.
Problem kod ozljeda na koži je taj što boravak u moru negativno djeluje na zacjeljivanje kože zbog maceracije i zbog razgradnje tvari koje pogoduju cijeljenju. Stoga je preporuka da se ne pliva 24 sata od manje kožne ozljede ako se baš ne mora, tako da bi procesi cijeljenja mogli nastupiti.

Osim kože, drugo najčešće mjesto infekcija kupača i ronilaca jest vanjsko uho. Otitis externa, ili upala vanjskog uha nastaje zbog nekoliko rizičnih faktora u moru: maceracije kože zvukovoda, promjene kvalitete pH uha iz kiselog u alkalno (uslijed vlaženja morskom vodom) koje pogoduje naseljavanju bakterija te mikrotraume uha. Pritom je važno reći da je kod kupača najvažniji rizični faktor zadržavanje morske vode u vanjskom uhu tijekom i nakon kupanja, a prirodno suženi zvukovod je drugi faktor logično povezan s prvim. Od manje je važnosti tu kakvoća morske vode, budući da se i najčišća morska voda jako zagadi bakterijama ako duže vrijeme boravi u uhu.
Liječenje u ovom slučaju ima ozbiljan pristup i podrazumijeva potpuni prekid vodenih aktivnosti sve do potpunog izlječenja, uz primjenu odgovarajuće propisane antibiotske terapije ( prema rezultatu antibiograma ). Razlog tome je mogućnost pojave recidiva i prelazak u kronicitet, što bi značilo trajnu zabranu bavljenja ronilačkom aktivnošću.

Treći način unosa mikroorganizama je peroralno, gutanjem. On je i najrjeđi način obolijevanja, osim ako se ne radi o unosu morem zagađene hrane, poput školjki, gdje se je mikroorganizam našao u izuzetnim koncentracijama. Čovjek posjeduje dobru obranu u vidu kloridne kiseline u želucu koja uništava većinu progutanih vrsta bakterija. Ipak, Salmonella typhi(abdominalis) i Shigellae su otporne na nju ali na svu sreću u moru izrazito rijetke, pa se njima uzrokovane salmoneloze i dizenerije ne viđaju svaki dan.

Stanovnici naše obale često se porežu čisteći morsku ribu. Pri tome ponekad nastane lokalna infekcija na koži - erizipeloid, uzrokovana bakterijom Erysipelotrix rhustiopathiae, koja se nalazi na ribama, školjkama i rakovima i u moru. Oko mjesta ozljede nešto poslije se pojavljuje crvenilo, pa oteklina i bol. Ponekad oteknu limfni čvorovi u blizini ozljede (lokalna limfadenopatija ). Liječi se antibiotskom terapijom, ovisno o raširenosti simptoma.