Krpeljni meningoencefalitis srednjoevropskog tipa: bolest uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa, kojeg na čovjeka prenosi krpelj Ixodes ricinus.
U Hrvatskoj se krpeljni meningoencefalitis javlja u kontinentalnom dijelu zemlje između Drave i Save (oko Zagreba, Koprivnica, Varaždin, Bjelovar, Vinkovci) sa slobodnim područjem oko Slavonskog Broda, te u novije vrijeme u Gorskom Kotaru.

Ova endemska bolest se javlja tamo gdje ima krpelja koji ga prenosi, kako u priobalnom kraju Hrvatske prevladava pasji krpelj Rhipicephalus sanguineus vektor uzročnika Mediteranske pjegave groznice, tako je ta bolest češća u usporedbi s krpeljnim meningoencefalitisom u primorskim krajevima. Bolest se javlja sezonski od proljeća do jeseni, što odgovara aktivnosti krpelja. Najčešće su pogođene osobe koje dolaze u dodir s krpeljom profesionalno ili pak kao turisti, provodeći vrijeme na livadama, pošumljenim predjelima u prirodnim žarištima bolesti. Prirodni rezervoar bolesti su različiti šumski glodavci ali i sam krpelj, koji osim što ostaje dugo zaražen, i prenosi virus na sljedeću generaciju krpelja.

Bolest ima dvije faze, prvu fazu u kojoj prevladavaju opći simptomi bolesti, temperatura, bolovi u cijelom tijelu, povraćanje, slično kao kod gripe. U drugoj fazi se na ove simptome još pridodaju i znakovi upale središnjeg živčanog sustava, slabosti mišića (napose gornjih udova), meningitis, vrtoglavica, pospanost. Između ove dvije faze bolesti postoji period latencije koji traje između 5 i 10 dana. Bolest ne mora nužno imati ovakav tijek, može se javiti samo prva faza bolesti, ili se pak prva faza ne razvije a bolest počne drugom fazom.

Prevencija bolesti uključuje mnoge postupke, od dezinsekcije ugroženih područja do pasivne imunizacije eksponiranih. Bitno je istaknuti da krpelj nakon što dospije na domaćina oko 6 sati traži mjesto za hranjenje, 2 sata buši kroz kožu, i potrebno je najmanje 10 sati da siše kako bi ta osoba bila zaražena. Ovaj prikaz govori da ima vremena za djelovanje prije nego što krpelj nekoga zarazi. Osim toga ovaj put ukazuje i na neka mjesta na koja možemo djelovati u prevenciji uboda krpelja. Uvlačenjem hlača u čarape i majice u hlače produžavamo put koji krpelj treba preći i povećavamo mogućnost pronalaženja krpelja tijekom njegova kretanja. Također ukoliko nosimo odjeću svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta. U prevenciji je važna i inspekcija tijela na krpelje nakon povratka iz endemskih područja krpeljnog meningoencefalitisa, kao i upotreba repelenta za insekte na koži i odjeći pri zalasku u takva područja. Ukoliko se krpelj ipak učvrstio u koži potrebno ga je što hitnije odstraniti.

Odstranjivanje krpelja ne smije biti nasilno jer postoji mogućnost da rilce krpelja ostane u koži. Kako krpelj otvore za zrak ima na zatku, ukoliko na krpelja kapnemo kap ulja ili ga premažemo vazelinom zbog pomanjkanja zraka on će se nakon nekog vremena početi otpuštati i omogućiti da ga izvučemo uhvativši ga sterilnom pincetom. Za ljude koji profesionalno dolaze u kontakt sa krpeljima postoji preekspozicijsko cjepivo koje se daje u tri doze, prve dvije u razmaku od mjesec dana, a treća nakon 12 mjeseci. Tako postignuta zaštita traje između 3 i 5 godina.