Mediteranska pjegava groznica (Marsejska groznica, fievre boutonneuse, kvržičasti pjegavac) bolest koja spada u skupinu ˝tifusa koji prenose krpelji˝, u tu skupinu spadaju još rikecioze koje se javljaju u Africi, te pjegava groznica Stjenovitog gorja kao i mnoge druge.
Mediteranska pjegava groznica se javlja na evropskim, afričkim i azijskim obalama Mediterana te na obalama Crnog mora. Uzročnik Marsejske groznice kao i svih ˝tifusa koji prenose krpelji˝ je Rickettia conori koju kod nas na čovjeka obično prenese krpelj psa Rhipicephalus sanguineus. U Hrvatskoj su slučajevi bolesti zabilježeni u Dalmaciji.
Za razliku od ostalih rikecioza kod Mediteranske pjegave groznice javlja se primarni afekt (tâche noire, crni ulkus) te povećanje regionalnih limfnih čvorova, karakterističan je i osip koji uz cijelo tijelo zahvaća dlanove i tabane. Javljaju se opći simptomi upale, povišena temperatura, tresavica, glavobolja. Prognoza bolesti je gotovo uvijek dobra.
U terapiji se primjenjuju tetraciklini.
Prevencija bolesti uključuje mnoge postupke, od dezinsekcije ugroženih područja do pasivne imunizacije eksponiranih. Bitno je istaknuti da krpelj nakon što dospije na domaćina oko 6 sati traži mjesto za hranjenje, 2 sata buši kroz kožu, i potrebno je najmanje 10 sati da siše kako bi ta osoba bila zaražena. Ovaj prikaz govori da ima vremena za djelovanje prije nego što krpelj nekoga zarazi. Osim toga ovaj put ukazuje i na neka mjesta na koja možemo djelovati u prevenciji uboda krpelja. Uvlačenjem hlača u čarape i majice u hlače produžavamo put koji krpelj treba preći i povećavamo mogućnost pronalaženja krpelja tijekom njegova kretanja, također ukoliko nosimo odjeću svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta. U prevenciji je važna i inspekcija tijela na krpelje nakon povratka iz endemskih područja krpeljnog meningoencefalitisa, kao i upotreba repelenta za insekte na koži i odjeći pri zalasku u takva područja. Ukoliko se krpelj ipak učvrstio u koži potrebno ga je što hitnije odstraniti.
Odstranjivanje krpelja ne smije biti nasilno jer postoji mogućnost da rilce krpelja ostane u koži. Kako krpelj otvore za zrak ima na zatku, ukoliko na krpelja kapnemo kap ulja ili ga premažemo vazelinom zbog pomanjkanja zraka on će se nakon nekog vremena početi otpuštati i omogućiti da ga izvučemo uhvativši ga sterilnom pincetom.