Definicija:
To su sve zarazne bolesti kod kojih uzročnik ili njegovi produkti ulaze u organizam kroz usta, razmnožavaju se u crijevu i najčešće se izlučuju stolicom.

Epidemiologija:
Obično se infekcija prenosi feko-oralnim putem. To su najčešće bolesti niskog higijenskog standarda, osim trovanja hranom koje je često i u civiliziranom svijetu. Ove bolesti čine oko 20% svih zaraznih bolesti čovjeka, te imaju epidemiološku karakteristiku da se pojavljuju u ljetnom i jesenjem periodu.

Etiologija:
Etiologija crijevnih zaraznih bolesti je različita s obzirom na skupine živih agenasa koji ih uzrokuju, tako akutne crijevne zarazne bolesti najčešće uzrokuju bakterije i virusi, dok su kronične crijevne zarazne bolesti najčešće uzrokovane protozoama i helmintima.

Patogeneza:
Prvo treba istaknuti ulogu želučanog aciditeta kao vrlo djelotvornog u sprječavanju prodora bakterija u niže dijelove probavnog trakta. Sami uzročnici kada uđu u crijeva mogu patogeno djelovati na pet načina:
1. Izlučivanjem endotoksina, tzv. enterotoksin (V. cholerae, enterotoksigeni sojevi E. coli), pri ovome ne dolazi do promjena sluznice osim na razini enzimatskih procesa s posljedičnom sekrecijom enormnih količina tekućine u lumen crijeva.
2. Invazijom crijevne sluznice (šigele, invazivni tipovi E, coli, itd) ovdje dolazi do akutne upale sluznice i razaranja epitela.
3. Salmonele također imaju sposobnost invazije sluznice i stvaranja upale ali bez razaranja epitela.
4. Rota virusi dovode do zamjene cilindričnog epitela kubičnim i skraćivanja resica što sve dovodi do smanjenja apsorpcije koji uz nedostatak saharidaza uzrokuje proljev.
5. Crijevni paraziti mogu izazivati bolest ili izrazitom kolonizacijom površine sluznice (ankilostoma i lamblija) ili invazijom u samu sluznicu s destrukcijom (histolitička ameba) ili upalom (strongiloides).

Patohistologija:
Patološke promjene kod bakterijskih infekcija su pojava akutne upale (kataralna, purulentna, hemoragijska, itd), upala može zahvatiti čitav probavni sustav (gastroenterokolitisi) ili samo neke njegove dijelove (gastroenteritis, enteritis, enterokolitis, kolitis), dok su kod parazitskih infekcija primarne promjene obično u smislu nekroze sa sekundarnom bakterijskom upalom.

Klinička slika:
Klinička slika crijevnih zaraznih bolesti je najčešće karakterizirana simptomima probavnog trakta među kojima dominira proljev. Ostali simptomi se mogu podijeliti u nekoliko skupina. Jedna skupina su simptomi uzrokovani infekciozno-toksičkim faktorima (vrućica, subjektivni i objektivni simptomi infekta, cerebralni i kardiovaskularni simptomi, toksemija, splenomegalija, kliconoštvo itd.). Druga skupina su simptomi nastali zbog promjena gastrointestinalnog trakta (inapetencija, mučnina, povraćanje, proljevi, boli u trbuhu, promjena frekvencije stolice itd.). Treća skupina simptoma su simptomi nastali zbog poremećaja elektrolita i gubitka tekućine (žeđ, suhe sluznice, gubitak turgora, te simptomi zatajenja bubrega). Kod kroničnih bolesti ovoga tipa česti su simptomi koji su posljedica malnutricije i malapsorpcije (anemija, gubitak težine, avitaminoze itd.).
Opći simptomi nalaze se samo u akutnim infekcioznim proljevima, to su većinom febrilne bolesti, odsutnost općih simptoma govori u prilog toksičnom uzroku bolesti, tako imamo infekciozna (febrilna) i toksična (afebrilna) trovanja hranom. Opći simptomi su kratkog trajanja prolaze za nekoliko dana i najizraženiji su u početku bolesti. Lokalni, crijevni simptomi se javljaju i u akutnim i u kroničnim stanjima, od njih su najčešći proljev, boli u trbuhu i ponekad povraćanje. Po ovima simptomima se mogu prepoznati akutni gastroenteritis (jako povraćanje s obilnim vodenastim stolicama uz grčevite boli u trbuhu), akutni enterokolitis (rijetko-kašaste, sluzave stolice uz grčevite boli u trbuhu), te akutni kolitis ili dizenterički sindrom (oskudne kašaste stolice s primjesama sluzi i krvi uz tenezme i grčeve u trbuhu).
Simptomi o kojima ovisi prognoza bolesti su oni koji su posljedica gubitka tekućine i elektrolita, zbog mogućeg nastanka renalne insuficijencije i smrti.

Dijagnostika:
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju kliničke slike i epidemioloških podataka, a potvrđuje se, etiološki, dokazom uzročnika iz stolice ili ponekad iz krvi. U većini slučajeva krvni nalazi nisu karakteristični, osim u slučaju povišenog broja eozinofila koji govori u prilog parazitskoj infekciji. Na osnovu kliničke slike mogu se samo prepoznati klinički sindromi kao npr. gastroenteritis, enteritis, enterokolitis, kolitis itd.

Liječenje:
Terapija akutnih infekcijskih proljeva se svodi na provođenje sljedećih postupaka:
- nadoknada izgubljene tekućine i soli (per os ili intravenski)
- dijetalna prehrana
- u određenim slučajevima specifična antimikrobna terapija.
U terapiji kroničnih parazitskih bolesti provodi se dijetalna prehrana i specifična terapija antiprotozojskim i antihelmintičkim lijekovima.

Profilaksa:
U opće mjere prevencije spadaju: prijavljivanje slučajeva bolesti, koje je od iznimne važnosti, prevencija kontaminacije vode i hrane uzročnicima, te osiguravanje osnovnih higijenskih mjera i sigurno odlaganje otpada. Specifični uzročnici zahtijevaju i specifične mjere prevencije.