Definicija
Depresija je psihijatrijski poremećaj karakteriziran osjećajem bespomoćnosti, izgubljenosti, krivnje, usamljenosti i besperspektivnosti. Ne postoje dva depresivna bolesnika s istim simptomima.

Epidemiologija
Depresivni poremećaj je jedan od najčešćih u psihijatriji, ali i česta bolest cjelokupne populacije. U razvijenim zemljama od depresije boluje više od 3% muškaraca i čak 10% žena. Depresija se češće javlja kod drugog jednojajčanog blizanca ukoliko prvi od nje boluje i kod osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom. Neke osobe prožive depresivni poremećaj samo jednom u životu, ali čak 50% depresivnih bolesnika ima više od jednog napadaja. Ono što ovu bolest čini izrazito teškom i nikako za podcjenjivanje je podatak da će u prosjeku 15% ljudi koji boluju od depresije izvršiti samoubojstvo.

Patogeneza
Temeljne promjene kod depresije obuhvaćaju poremećenu regulaciju neurotransmitera u mozgu. Ove disregulacijske promjene pogađaju, između ostalih, kolinergički, katekolaminergički i serotonergički neurotransmiterski sustav.

Klinička slika
Kako smo već spomenuli depresija može imati različite simptome od osobe do osobe. Ipak neke od simptoma možemo naći kod većine bolesnika.
Razdoblje od 2 tjedna u kojem se osoba osjeća potišteno ili nema zadovoljstva u obavljanju aktivnosti koje su joj prije pričinjale zadovoljstvo, promjene u tjelesnoj težini i spavanju, psihomotorna retardacija ili agitacija, opadanje koncentracije, osjećaj beskorisnosti, usamljenosti, krivnje, umora i suicidalne ideje.

Dijagnoza
Dijagnoza depresije postavlja se na osnovu kliničke slike, te ponekad obiteljske povijesti bolesti. U nekim slučajevima dijagnoza nije laka jer se depresija može ˝maskirati˝ iza tjelesnih simptoma kao što su glavobolje, bolovi u zglobovima, osjećaj težine u ekstremitetima, nesanica, itd.

Rangiranje težine depresije
U procijeni težine depresije koriste se skale koje simptome depresije pokušavaju staviti u brojevni odnos. Jedna od najpoznatijih je HAMD (Hamilton rating scale for depression) koja kvantificira 21 (ili 24) simptoma ocjenama od 0 do 2. Ocjena stanja od 15 do18 je granica između blage i srednje depresije, dok ocjena iznad 30 označava tešku depresiju. Ova metoda je važna u praćenju uspjeha liječenja, pad ocjene bolesnikova stanja za 50% se smatra klinički značajnim uspjehom.

Sociološki aspekt depresije
Depresija je bolest koja ne pogađa samo bolesnika koji od nje boluje, već i sve njegove bližnje. Depresiju iz ovog razloga treba što prije prepoznati i liječiti. Već i sama spoznaja da je depresija bolest koja se može uspješno liječiti može biti velika utjeha bolesniku i njegovoj obitelji.

Liječenje
Velik broj depresivnih osoba se može izliječiti od depresije. Ponekad poboljšanje može nastupiti spontano, ali u većini slučajeva potrebno je medikamentno liječenje često u kombinaciji s psihoterapijom.
Naglasiti treba da uspjeh terapije ne treba očekivati na samom početku liječenja, već klinički učinak treba očekivati između 3 i 6 tjedana od početka terapije. Ukoliko učinak liječenja izostane nakon 6 tjedana treba promijeniti pristup liječenju.
Jednom kad liječenje poluči uspjeh terapija se ne smije prekidati. U vremenskom razdoblju od 16 do 24 tjedna nakon nestanka simptoma najčešće se javljaju ponovne egzacerbacije bolesti. Iz ovog razloga terapiju, u istoj dozi, treba produžiti još najmanje 4 do 6 mjeseci nakon nestanka simptoma.
Antidepresivi
Triciklički antidepresivi povećavaju koncentraciju noradrenalina i u manjoj mjeri serotonina u sinaptičkoj pukotini te na taj način umanjuju simptome depresije. Primjenjuju se jednom dnevno navečer prije spavanja s povećanjem doze svaka dva-tri dana do postizanja željene doze. Nuspojave uključuju: antikolinergičke efekte (suha usta, konstipacija, retencija urina zamagljen vid, itd.) i kardiovaskularne (ortostatska hipotenzija, pogoršanje atrio-ventrikularnog bloka).
Inhibitori monoamin oksidaze (MAO inhibitori) dovode do povišenja koncentracije katekolamina u sinaptičkoj pukotini, a njihova povećana koncentracija do normalizacije funkcije receptora i, posljedično, do smanjivanja simptoma depresije. Nuspojave su glavni razlog što MAO inhibitori sve više postaju lijekovi drugog i trećeg izbora u liječenju depresije. Hipertenzivne krize se javljaju u prosjeku kod 2 - 8% bolesnika koji uzimaju MAO inhibitore. Simptomi uključuju glavobolju, široke zjenice i porast tlaka koji može dovesti i do fatalnog ishoda. Hipertenzivnoj krizi pogoduje dijeta s visokom razinom tiramina (dimljeni sirevi, salame, neke vrste piva, itd.) te istodobna primjena MAO inhibitora i simpatomimetskih lijekova. Ostale kardiovaskularne nuspojave: (produženje QT intervala, promjene u razini krvnog tlaka,). Neurološke nuspojave: (senzorne neuropatije, seksualne disfunkcije). Kod nekih osoba pojedini MAO inhibitori mogu uzrokovati i po život opasne lezije jetre.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), kako i samo ime govori, smanjuju ponovnu ugradnju serotonina iz sinaptičke pukotine u neurone povećavajući koncentraciju serotonina u pukotini i na taj način smanjuju simptome depresije. Ovo su lijekovi novije generacije učinkovitosti slične onima tricikličkih antidepresiva ili MAO inhibitora, ali s nuspojavama koje se bolje klinički toleriraju. Iz ovog razloga SSRI zauzimaju mjesto prvog izbora u liječenju depresije. SSRI glase za antidepresive koji nemaju nepoželjne učinke na kardiovaskularni sustav. Djelovanje na centralni živčani sustav (CŽS) očituje se hiperstimulacijom (nesanica, tremor, agitacija, itd.) u prvih nekoliko mjeseci liječenja. Seksualne disfunkcije uključuju impotenciju, smanjenje libida, itd.
Jedna od najvažnijih osobina SSRI je što su mnogo sigurniji u slučaju predoziranja od tricikličkih antidepresiva i MAO inhibitora.
Ne spadaju svi antidepresivi u ove tri skupine, ali većina lijekova koji se prepisuju za liječenje depresije ipak spadaju u gore navedene skupine.
Elektrokonvulzivna terapija obično budi stravične slike mučenja kod osoba koji čuju ovaj termin. Treba istaknuti da je moderna elektrokonvulzivna terapija jednostavna i za pacijenta bezbolna metoda lišena nekih dramatičnih efekata. Elektrokonvulzivna terapija u medicinskoj literaturi slovi za najefikasniju terapiju težih oblika depresije. Između 70 i 80% bolesnika će reagirati na elektrokonvulzivnu terapiju, za razliku od uobičajenih 50 - 65% kolika je učinkovitost najboljih antidepresiva.

Depresija nije božja kazna niti znak slabosti osobe koja od nje boluje, depresija je izlječiv poremećaj koji može pogoditi bilo koga u bilo kojem trenutku.