Želeći odgovoriti na ovo pitanje trebamo se upitati kakva je zapravo razlika između vas i vaše djece?

Fizička, svakako, ako uzmemo u obzir da su oni ipak manji i nezreliji organizmi od vašeg. Primjerice, tek s 18 godina dovršava dozrijevanje pluća, jednog od najvažnijih organa kad je ronjenje u pitanju, tako da su mladi ronioci podložniji barotraumama pluća. Kako bi netko uopće mogao biti uzet u razmatranje trebao bi težiti najmanje 45 kg i imati 150 cm visine kao kriterij da bi se nosio s teškom ronilačkom opremom. Nadalje, djeca su podložnija hipotermiji od odraslih, što bi značilo da brže gube tjelesnu toplinu, odnosno, brže se pothlađuju. Stoga su im definitivno potrebna vrlo kvalitetna toplinski izolirana ronilačka odijela, kao i boce prilagođene uzrastu.

Dehidracija je poznat problem kod ronilaca ( nastaje kao posljedica povećanja venskog dotoka u desno srce, zbog čega nastaje nekoliko puta veća diureza mokrenjem od normalne), a kojoj su djeca još podložnija od odraslih.
Čak i na minimalnim dubinama ispod 10 metara prijete opasnosti, najčešće od barotrauma prilikom zarona ili izrona, zbog neznanja i neiskustva.

Osim fizičkih razlika, možda su važnije intelektualne i psihičke. Koliko je neko dijete od 14 godina u mogućnosti biti toliko zrelo da se u kritičnim situacijama snalazi duboko pod morem kada, primjerice treba pomoći unesrećenom ili koliko je pak sposobno shvatiti važne pojmove od interesa za ronjenje, poput problematike dekompresijske bolesti ako na primjer, ne zna fiziku. Naime, dob od koje se može roniti danas je spuštena na 14 godina uz suglasnost roditelja i mladih je teenagera u ovom sportu sve više.

Okrutna činjenica je da je ronjenje uz sve mjere predostrožnosti i ograničenja (dubine ronjenja za mlade do 20 m, prisutnost instruktora) puno rizika, a nečija mlada dob i emocionalna nezrelost i nekritičnost predstavlja dodatni faktor rizika.