Utvrđeno je da razina arterijskog tlaka usko korelira s učestalošću niza kardiovaskularnih bolesti, posebice zatajivanja srca, bubrežne insuficijencije, disecirajuće aneurizme aorte, subarahnoidalnog krvarenja, infarkta miokarda i moždane kapi.

Prevalencija arterijske hipertenzije u bivšoj Jugoslaviji na osnovi epidemioloških podataka prelazila je 10%. Ako te rezultate ekstrapoliramo na Hrvatsku (4.5 milijuna stanovnika), onda u njoj ima oko 450000 hipertoničara.

Posebna javno-zdravstvena važnost hipertenzije je ne samo zbog velikog broja hipertoničara, nego i zbog činjenice da se u većini slučajeva hipertenzija može kontrolirati prilično jednostavnim mjerama.

Rezultati liječenja su često nezadovoljavajući jer je provedba liječenja otežana zbog doživotne terapije, a i teško je promijeniti stil života kod odraslih ljudi.

Prema Benenu samo se polovica hipertoničara otkriva, od toga se samo polovica liječi, a samo polovica postiže zadovoljavajuću kontrolu.

Visoka prevalencija hipertenzije i činjenica da njeno liječenje bitno smanjuje rizik kardiovaskularne bolesti navode na zaključak da kontrola ovog faktora rizika predstavlja poseban zadatak zdravstvene službe.

Uvod:

Hipertenzija je veliki zdravstveni problem zbog velike stope invalidnosti i mortaliteta.
Ubraja se u kronične nezarazne bolesti. To su bolesti nesigurne etiologije, imaju multiple rizične faktore, dugi period latencije, nezaraznu etiologiju, dovode do funkcionalnih oštečenja i praktično se ne mogu liječiti.
Iako se hipertenzija relativno lako dijagnosticira, pretpostavlja se da je broj oboljelih mnogo veći (otkriveni slučajevi su samo "vrh ledenog brijega").
Smatra se da približno polovica hipertoničara ne zna da boluje od povišenog tlaka, četvrtina se uopće ne liječi iako zna za svoje stanje, a samo osmina bolesnika se liječi adekvatno.

Definicija:

Hipertenzija ili visoki krvni tlak stanje je povišenog sistoličkog i \ ili dijastoličkog tlaka.
Arbitrarno se uzima da je normalan tlak odraslih jednak ili niži od 140/90 mmHg; odnosno 18.7/12.0 kPa.
Hipertenzijom u odraslih se smatra sistolički tlak jednak ili veći od 160mmHg, odnosno 21.3 kPa, a dijastolički tlak jednak ili veći od 95mmHg, odnosno 12.7 kPa.

Podjela hipertenzije:

Prema etiologiji hipertezija se dijeli na esencijalnu i sekundarnu. Esencijalna je multifaktorijalna bolest, nepoznata uzroka. Sekundarna hipertenzija je uzrokovana nekim od poznatih uzroka. Ti uzroci mogu biti:
1. lijekovi (kortikosteroidi, ACTH, hormonalni kontraceptivi)
2. trudnoća
3. bubrežna bolest
4. feokromocitom
5. hiperaldosteronizam
6. koarktacija aorte

U ambulantama opće medicine 98% hipertenzija su esencijalne, dok je samo 2% sekundarnih hipertenzija. U specijaliziranim ambulantama ili odjelima 90-95% hipertenzija su esencijalne.

Dijagnostička obrada hipertenzije ima 3 osnovna cilja:
1. Potrebno je utvrditi da li se radi o perzistentnoj hipertenziji. Arterijski tlak se pri svakom pregledu mjeri 3 puta, a dobivene vrijednosti se moraju provjeriti bar 3 puta unutar 14 dana. To se radi jer su moguće greške od strane mjernog aparata ili grešku mogu stvoriti fiziološka kolebanja arterijskog tlaka kod pacijenta ( nakon fizičke aktivnosti, pušenja ili psihičkog napora ).
2. Treba procjeniti težinu hipertenzije i stupanj oštećenja ciljnih organa kako terapijska intervencija ne bi bila neprimjereno blaga ili pretjerano agresivna.

a) Blaga hipertenzija:

- 50 - 60 % hipertoničara
- asimptomatska
- spada u domenu liječnika opće prakse

b) Umjerena hipertenzija:

- 35 - 45% hipertoničara
- asimptomatska, a oštećenja ciljnih organa su rijetka i blaga

c) Teška hipertenzija:

- 5 - 10 % hipetoničara
- u pravilu su oštećeni ciljni organi
- spada u domenu interniste

d) Maligna hipertenzija:
- 0 - 1% hipertoničara
- po definiciji je simptomatska s teškim oštećenjima ciljnih organa
- zahtijeva hitno bolničko liječenje

e) Hipertenzivna kriza:

- obilježena je naglim pogoršanjem općeg stanja s velikim gradijentom tlaka u razmjerno kratkom stanju i znacima encefalopatije
- zahtjeva specijalističko liječenje u jedinicama intenzivne skrbi

Osnovne pretrage koje treba napraviti svakom hipertoničaru:
1. anamneza i klinički pregled uz fundoskopiju
2. standardni ehokardiogram
3. analiza mokraće: specifična težina, pH, proteinurija, sediment
4. analiza krvi: glukoza, kalij, kolesterol, kreatinin, mokračna kiselina

Na osnovne pretrage nadovezuju se dopunske pretrage: npr. pri sumnji na kroničnu parenhimsku nefropatiju radi se UZV, ispitivanje bubrežnih funkcija, urografija i po potrebi biopsija bubrega.
Koarktacija aorte dokazuje se aortografijom.
Kod feokromocitoma određuju se katekolamini ili vanilmandelična kiselina u 24-satnoj mokraći, nativno ili nakon 0.3 mg klonidina.

Klinička slika:

Hipertenzija nema simptoma dok se ne razviju njezine komplikacije. Od kliničkih znakova sa strane središnjeg živčanog sustava razmjerno je česta zatiljna glavobolja ( posebno ujutro ) i vrtoglavica. Često se razvije cerebrovaskularni inzult.
U teškim oblicima nastaje hipertenzivna encefalopatija obilježena suženjem svijesti, grčevima, porastom intrakranijalnog tlaka.
Mogu se javiti i simptomi od zahvaćenih organa: koronarna bolest, smetnje arterijske cirkulacije na periferiji, u bubrezima, retinopatija itd.

Epidemiologija:

Hipertenzija je najčešća kardiovaskularna bolest u većini zemalja. Prevalencija u svijetu kod odraslih kreće se od 8-18%. Ova bolest je veliki zdravstveni problem posebno u industrijski visoko razvijenim zemljama. Prevalencija hipertenzije u Hrvatskoj u populaciji starijoj o 30 godina je oko 20%.
Etiologija je nepoznata u najmanje 95% oboljelih.
Nastanak hipertenzije ovisi o interakciji više genetskih i okolišnih agenasa.
Od faktora okoline treba spomenuti:

1. Povećana tjelesna težina
Framinghemska studija je utvrdila da se povišeni tlak javlja 10 puta češće kod osoba s 20% uvećanom tjelesnom masom u odnosu na one ljude čija je tjelesna masa blizu idealne. U studiji poznatoj pod kraticom TOPH, utvrdilo se da smanjenje tjelesne težine za 3.9 kilograma dovodi do sniženja dijastoličkog tlaka za 2.3 mmHg, a sistoličkog za 2.9 mmHg.
Time se dokazalo da je smanjenje tjelesne mase bitan čimbenik u borbi protiv visokog tlaka.

2. Dnevno konzumiranje soli
Postoje jasni dokazi o povezanosti između količine unešene soli i visine arterijskog tlaka.
Tako u Japanu gdje se troši dosta ribe koja sadrži dosta soli(više od 450 mmol Na unese na dan prosječni Japanac) povećana je incidencija arterijske hipertenzije.
Dok primitivni narodi Amazone ili Afrike unose manje od 10 mmol Na dnevno, kod njih nema hipetenzije niti im visina tlaka raste sa starenjem.
Smanjenjem unosa soli, posebeno ispod 100 mmol/dan dovodi do znatnog sniženja arterijskog tlaka, a također je i djelotvornost antihipertenziva učinkovitija uz restrikciju soli.

3. Pretjerano konzumiranje alkohola
Što je veći prosječni dnevni unos alkohola to je hipertenzija viša. Nije poznato kolika je najmanja doza alkohola koja još nema utjecaja na tlak.
Smatra se da smanjenje konzumiranja alkohola za 100 ml tjedno dovodi do sniženja tlaka za 1 mmHg.
Nekoliko studija je pokazalo da pijenje više od 3 čaše piva na dan dovodi do porasta učestalosti hipertenzije za 3-4 puta. Kad se smanji konzumiranje alkohola za 80%, arterijski tlak se snizi za 3-6 mmHg.

4 Pušenje
Nikotin podražuje vegetativne ganglije i dolazi do oslobađanja katekolamina(adrenalina i noradrenalina) i preko njih izaziva porast frekfencije srca, udarnog i minutnog volumena, povećanja arterijskog tlaka i povećana je potrošnja kisika.

5. Fizička neaktivnost
Poznato je da je oseg tjelesne neaktivnosti obrnuto proporcionalan visini arterijskog tlaka.
Nelson i suradnici u randomiziranom kliničkom pokusu su utvrdili da se pri 30 minutnom umjerenom treningu(na bicikl ergometru) sistolički tlak smanji za 16 mmHg, a dijastolički za 7 mmHg kroz 4 tjedna svakodnevnog vježbanja.

6. Dob i spol
Muški oboljevaju češće do 50. godine a žene nakon menopauze

7. Rasa
Crnci češće oboljevaju od hipertenzije nego bijelci.

Prevencija:

Primarna prevencija
Sastoji se u kontroli tjelesne težine, kontroli dnevnog unosa soli (ne više od 5 g na dan).
Trebalo bi izbjegavati alkohol i pušenje.

Sekundarna prevencija
To je otkrivanje osoba s povišenim tlakom i njihovo adekvatno liječenje.

Tercijarna prevencija
Bavi se posljedicama i komplikacijama hipertenzije. Uključuje i fizikalnu terapiju, medicinsku, socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju bolesnika.

Liječenje:

1. Opće mjere ( provodimo ih kod svih hipertoničara )
2. Farmakoterapija ( neophodna za 60-70% bolesnika )
3. Invazivni postupci ( potrebni kod 1% hipetoničara )