Kako nastaje hrkanje?
Gornji dišni putovi sliče vijugavoj cijevi u kojoj ima nekoliko užih mjesta. Kroz uža mjesta zrak prolazi brže i uz veći tlak. Najuže mjesto cijevi jest ono između stražnjeg ruba mekog nepca i njegove resice, sprijeda, te stražnje stjenke sredine ždrijela, straga. Kad je čovjek budan, tada su mišići u mekom nepcu i korijenu jezika napeti i tako cijev biva najšire što je moguće otvorena za zrak. U snu popusti napetost tih mišića i stoga se meko nepce spušta prema jeziku, koji također gubi napetost mišića i zato pada prema stražnjoj stjenci ždrijela, naročito pri spavanju na leđima: cijev gornjih dišnih putova pretvara se u usku pukotinu. Ako je taj dio cijevi uz to uzak od prirode, ili iz nekih drugih razloga, tu se pri disanju ubrzava strujanje zraka i to dovodi do titranja mekog nepca i njegove resice, kao kad vjetar leprša otvorenim jedrom. To je hrkanje.
Nije jasno zašto, ali hrkači sebe ne čuju, premda buka kod hrkanja zna biti i do 85 dB.
Uživanje alkohola, pretjerana debljina i uporaba lijekova čimbenici su koji dodatno pogoršavaju hrkanje.

Učestalost hrkanja
Statistike pokazuju da u dobi od 30 godina 5 posto žena i 20 posto muškaraca hrče. Sa 60 godina taj postotak kod oba spola iznosi između 40 i 50 posto!
Inače, računa se da čovjek na leđima prospava 37 posto svojeg "spavajućeg" staža, a taj je položaj najgori kod hrkača.

I naši preci su hrkali
"Medicina spavanja" grana je medicine koja se bavi hrkanjem. To je relativno novije stručno područje, međutim, i naši su preci patili zbog hrkanja.
Prvi zapis o ovom problemu potječe iz vremena Aleksandra Makedonskog. Njegov je suvremenik Dionizije Sirakuški, inače osvajač Visa i osnivač kolonije Faros, bio veliki hedonist. Odavao se jelu i piću preko mjere, a zatim bi zaspao i digao sve oko sebe na noge. Patio je od opstruktivne apneje.
Charles Dickson u svojim "Pickwick Papers" spominje Fatboya Joada, koji je imao isti problem.

Medicinski i socijalni problem
Hrkanje nije samo medicinski problem, već i socijalni. Oni koji hrču u snu ometaju svoje partnere u odmoru te su definitivno neugodni za okolinu. Neki proizvode buku i od 85 decibela, što je jednako buci u prometu. Sad zamislite da netko pokušava zaspati s krevetom na ulici. Teško, morate priznati.

Opasnosti hrkanja
Ako tijekom hrkanja dođe do potpunog zatvaranja dišne cijevi, tada dolazi do opasnog prekida disanja od desetak ili više sekundi. Da se suprotstavi manjku kisika, srce pojačano radi i podiže se krvni tlak, što poslije niza godina može imati kobne posljedice - srčani ili moždani udar. Zbog učestalog manjka kisika u stanicama u tijeku sna, hrkač se ujutro budi poslan i umoran.
Gojazni ljudi osobito su ugroženi jer zbog masnog jastuka u mekom nepcu mnogo lakše dolazi do zatvaranja dišne cijevi i hrkanja te prestanka disanja. Alkoholna pića znatno smanjuju napetost mišića mekog nepca i jezika, s istim posljedicama. Učinak sličan alkoholu imaju sredstva za spavanje i za smirivanje. Pod starost se hrkanje pojačava jer gubitak potkožnog tkiva uzrokuje mlohavost lica. Hrkanje je češće u ljudi koji dišu kroz usta zbog nemogućnosti prolaska zraka kroz nos, npr. zbog upale nosne sluznice i sinusa, nosnih polipa, povećanih krajnika itd.
Koliko god ljudi hrkanje držali bezazlenim, upravo apneje za vrijeme spavanja ostavljaju dugoročne posljedice zbog loše opskrbe tijela kisikom. Pada koncentracija, ove osob su potencijalno opasne u prometu, nedovoljno aktivni na poslu, često zaspu pred televizorom. Znanstvenici čak tvrde da takvi pacijenti nerijetko gube kosu i s vremenom postaju impotentni. A sve od "najobičnijeg" hrkanja!

Može li se hrkanje izliječiti?
Postoje tri metode liječenja, ona konzervativna je najpopularnija, naime, pacijent pomaže sam sebi tako da smanji tjelesnu težinu, navečer prije spavanja ne konzumira alkohol i ne uzima lijekove kao što su sedativi i antihistaminici; spavati na boku, a ne na leđima; pod glavu staviti ne previsok jastuk da se onemogući da glava "padne", to jest da se osloni na grudi za vrijeme spavanja, baviti se sportom koji jača mišiće vrata.

Mogu se koristiti razna pomagala, no ljudi ih ne vole jer su neugodna za nošenje. Na raspolaganju je naprava za držanje jezika ne dopušta njegovo zapadanje u grlo. Zatim postoje i ortodontski aparati koji drže čvrsto donju čeljust i tako je sprječavaju da se opusti. Tzv. CPAP (Countinous Positive Air Pressure) maska ili zračna udlaga održava dišni put otvorenim tako da održava pritisak zraka.

Treći je način kirurški zahvat kojim se uklanja prepreka, nosne pregrade, krajnici, skraćivanje nepca...
Jedna od kirurških metoda je UPPP (uvulo palato pharingo plastica), skraćivanje nepčanih lukova, uvula, i prednjih lukova krajnika sa samim krajnicima. Metoda se provodi uobičajenim kirurškim načinom ili laserom. Pacijentu se može pomoći i radiovalovima, kada se sluznica koja prilikom disanja vibrira nastoji učvrstiti, fibrozirati, tako da dolazi do smanjenja sluznice. Ako je problem jezik, onda mu se smanjuje volumen ili se pomiče prema naprijed.

Hrkanje kod djece
Razlog hrkanju kod djece je obično povećana adenoidna vegetacija i tonzile. Djeca koja pate zbog poremećaja disanja tijekom spavanja su često hiperaktivna, nemirno spavaju i imaju smetnje u ponašanju. Istraživanja pokazuju da 2 do 4 posto djece pati od tog poremećaja, no nakon operativnog zahvata na takozvanom trećem krajniku i tonzilama smetnje nestaju.

Laboratorij za spavanje
U Kliničkoj bolnici Split otvoren je Laboratorij za spavanje.
U novom Laboratoriju za spavanje moguće je dijagnosticirati poremećaje sna, i to tako da se prvo radi anamneza pacijenta. Obavlja se razgovor s pacijentom i njegovom "žrtvom", odnosno onom osobom koja spava u njegovoj blizini. Nakon toga se osoba podvrgava kompletnom pregledu kod specijalista otorinolaringologa (liječnik za uho-grlo-nos bolesti) i potom u ugodnim, gotovo - luksuzno opremljenim sobama odlazi na spavanje.
Tijekom noći se pacijent monitorira, priključen je na takozvani polisomniograf, kojim se prati EEG (elektroencefalogram), EKG (elektrokardiogram), ENG (elektronistagmograf - praćenje pokreta očiju), kretanje grudnog koša i trbuha, broj apneja (prekid disanja duži od 10 sekundi) i hipopneja (prekid disanja duži od 10 sekundi sa 50-postotnim smanjenim protokom zraka), kao i količina kisika i CO2 u organizmu, a i faze sna koje pacijent prolazi.
Ponekad se pacijentu stavlja kateter koji iz nosa ide u želudac s ugrađenim senzorima koji tijekom sna detektira na kojem području postoje suženja. Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja opasna je ne samo za zdravlje, već i za život. "Normalno" hrkanje ne mora nužno biti povezano s apnejama. Upravo zbog toga je dijagnostika jako bitna.
U Laboratoriju za spavanje mjeri se Indeks poremećaja respiracije (RDI). To je broj apneja i hipopneja u odnosu na ukupno vrijeme spavanja. Ako vam je RDI manji od 20, smatra se da patite od blagog poremećaja. Ako je pak veći od 40, poremećaj je težak. Sve između 20 i 40 drži se umjerenim poremećajem.

Literatura
1. M. Budimir: Kako zaustaviti grmljavinu u krevetu. Intervju s prof. dr. sc. G. Račićem. Slobodna Dalmacija, 21. 04. 2002.
2. I. Ružička: Okreni se na bok. Narodni zdravstveni list, srpanj-kolovoz 2001.
3. Padovan I, Kosoković F, Pansini M, Poljak Ž. (1991) Otorinolaringologija. Školska knjiga Zagreb.