25.03.2002. Novija epidemiološka studija navodi da osobe koje često hrču imaju povišeni rizik za razvijanje šećerne bolesti tip II.

Dr. Wael K. Al-Delaimy i suradnici s Harvard School of Public Health, Boston, Massachusetts, analizirali su podatke 69,852 žena uključenih u studiju. Žene nisu bolovale od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, ili karcinoma, na početku studije, 1986 godine. Ispitivači su uz to napravili upitnike kojima su pokušali više doznati o hrkanju kod tih osoba.

Istraživači su zabilježili da je 1,957 ispitanica dobilo dijabetes tipa II tijekom slijedećih 10 godina. Nakon grupiranja sudionika studije prema starosnoj dobi i indeksu tjelesne težine, pokazali su da osobe koje hrču povremeno ili često imaju povišen rizik za razvijanje bolesti dijabetesa, s relativnim rizikom većim za 1.48 puta za osobe koje povremeno hrču, odnosno 2.25 puta za osobe koje hrču češće (p < 0.0001).

Kad su autori svrstali podatke prema indeksu tjelesne težine, navikama pušenja, ili obiteljskoj anamnezi dijabetesa, konstantno je bila prisutna povezanost između hrkanja i dijabetesa tip II. Uključivanje u procjenu drugih faktora rizika za dijabetes tek je neznatno smanjilo rizik (za povremeno hrkanje 1.41, a za stalno hrkanje 2.03; p < 0.0001).

Mijenjanje životnih navika koje smanjuju rizik za pojavu hrkanja i dijabetesa, kao što su fizička aktivnost, prestanak pušenja, i gubitak težine, trebalo bi preporučiti osobama koje često hrču. Kirurške intervencije ili posebni umeci mogu biti razmotreni za osobe s težim problemom hrkanja, zaključuje dr. Al-Delaimy.

Referenca: Am J Epidemiol 2002;155:387-393.