Autor: dr. med. Ivan Skelin
e-mail: ivan.skelin@medicina.hr

1957. su Francis Crick i George Gamov postavili centralnu dogmu molekularne biologije, da DNA sadrži upute o redoslijedu aminokiselina u proteinima. Također su ustvrdili (što je kasnije opovrgnuto) da informacija ide samo u smjeru od DNA, preko RNA do proteina.
Iste godine su Matthew Messelson i Frank Stahl otkrili način na koji se DNA umnožava.
1961. je Marshall Nirenberg otkrio prvu genetsku šifru za pojedinu aminokiselinu. U slijedećih 5 godina su otkrivene šifre kojima je u DNA kodirana svaka od 20 različitih aminokiselina koliko ih nalazimo u proteinima živih organizama.
1970. su Peter Duesberg i Peter Vogt otkrili prvi onkogen u virusu-SRC. Onkogeni su geni koji promijenjeni mogu izazvati malignu promjenu stanice u kojoj se nalaze. Naknadno je ustanovljeno da SRC ima ulogu u nastanku brojnih malignih tumora u ljudi.
Iste godine su, međusobno neovisno, Howard Temin i David Baltimore otkrili reverznu transkripciju, proces pri kojem se DNA stvara na kalupu RNA. Time su pobili centralnu dogmu molekularne biologije, koja je glasila da se jedino RNA može stvarati na kalupu DNA, a ne obrnuto.
1972. je Paul Berg koristeći enzime koji sijeku DNA ubacio novi odsječak DNA u već postojeći lanac, čime je nastala prva rekombinantna DNA molekula.
1973. je Stanley Cohen i Herbert Boyer uspješno ubacili DNA iz jedne vrste u genom druge vrste. To je bio prvi uspješan pokušaj genetskog inžinjeringa.
1975. su na konferenciji u Asilomaru znanstvenici zatražili privremeni prekid pokusa s rekombinantnom DNA dok se ne riješe pitanja sigurnosti i analiziraju moguće posljedice.
Nakon toga je ustanovljen Komitet za rekombinantnu DNA kojem je zadaća ispitivanje dopustivosti svakog određenog pokusa koju uključuje rekombinantnu DNA.
Iste godine je Edward Southern osmislio Southern blot, metodu široko korištenu u izoliranju i analizi fragmenata DNA.
1976. su Boyer i Robert Swanson utemeljili prvu biotehnološku tvrtku, Genentech, koja i danas posluje.
1977. su Walter Gilbert, Allan Maxam i Fred Sanger neovisno osmislili prve tehnike za određivanje sekvence DNA.
1978. tvrtka Genentech je prvi put u laboratoriju metodama genetskog inžinjeringa dobila ljudski inzulin iz bakterije.
1980. je američki Vrhovni sud odobrio prvo patentiranje živog organizma-u ovom slučaju bakterije.
1981. je na Sveučilištu Ohio rođena prva transgenična životinja (miš čiji je genom sadržavao ubačenu stranu DNA).
1983. je Karry Mullis osmislio metodu PCR, kojom se u kratkom vremenu moglo eksponencijalno umnožiti određeni odsječak DNA. Značaj ove metode za razvoj genetike neki uspoređuju s izumom tiskarskog stroja za razvoj pisane riječi.
1984. Alex Jeffreys uvodi DNA identifikaciju. Zahvaljujući ovoj metodi identificirane su i brojne žrtve iz domovinskog rata.
Tijekom 80-tih godina došlo je do brojnih otkrića gena odgovornih za određena svojstva.

1990. započeo je Projekt ljudskog genoma, pothvat golemih razmjera kojem je svrha čitanje svih 3 milijarde parova baza koje tvore ljudski genom.

Iste godine W. French Anderson je izveo prvu uspješnu gensku terapiju na ljudima, i to na djevojčici oboljeloj zbog nedostatka enzima ADA.

1995. prvi put je pročitan genom nekog živog organizma-bakterije Haemophilus influenzae.
1996. tvrtka Affymetrix proizvela je prvi genski čip, s pomoću kojeg se može analizirati izraženost tisuća gena u nekom uzorku istovremeno.
1998. je prvi put pročitan genom neke životinje-crva Caenorrhabditis elegans-dugog samo 1 mm.
2000. su međunarodni konzorcij za čitanje genoma i privatna tvrtka Celera obznanili da su zasebno kreirali grube nacrte kompletnog ljudskog genoma.

Kao što vidimo, tempo kojim nova značajna otkrića u genetici pristižu je vrtoglavo brz, svakako prebrz da bi ga pratila adekvatna zakonska regulativa. Ta brzina zbunjuje, kako zbog golemog mnoštva podataka koje treba apsorbirati, tako i zbog nedostatka vremena potrebnog za dubinsku analizu kuda nas vodi naša neslućena novostečena moć upravljanja živim svijetom i nama samima.

Pogledajte i:

Kratka povijest genetike - 1. dio
Kratka povijest genetike - 2. dio