Suvremeni turisti putuju na velike udaljenosti da bi uživali u netaknutom okolišu i bistrom moru, a to mogu jedino ako putuju zrakoplovima. Bogata turistička ponuda danas kao normalnu ponudu svugdje uključuje i rekreacijsko ronjenje, koje pruža mnogo turistu ali i financijske beneficije onima koje taj turist plaća.

Ako znamo da je tlak neposredno nad površinom mora onaj tlak kojem je čovjek fiziološki prilagođen ( tj. atmosferski tlak), onda možemo shvatiti i to da promjene tlaka utječu na čovjekov organizam. To najbolje znaju reći meteopati, ljudi koji i zbog malih promjena tlaka potaknutih vremenom iskazuju zdravstvene poteškoće.

Veće promjene tlaka na Zemlji od za nas uobičajenih susrećemo u visokim planinama ili zrakoplovima, gdje je tlak osjetno niži, te u morskim dubinama, gdje se tlak linearno povećava sa povećanjem dubine.
Ljudski organizam se s vremenom uspijeva prilagoditi takvim fizičkim ekstremima do te mjere da se neke naše fiziološke funkcije promjene (recimo, povećanje broja eritrocita u planinama da bi se u zraku siromašnom kisikom on što učinkovitije prenosio).

Tako je neki mjehurić zraka na, recimo, 30 m dubine izložen povećanom tlaku koji vlada u tim uvjetima ( 4 atmosfere ) i on je tada sićušan. Međutim taj isti mjehurić postaje sve veći i veći penjući se prema morskoj površini iz razloga što na njega pritišće sve manji i manji tlak okolnog mora ( stupac vode nad njim postaje manji te se tlak smanjuje ). Sad treba zamisliti situaciju kada se prilikom izrona ronilac ne bi pridržavao pravila dekompresije (ukoliko su oni potrebni), već kad bi naglo izronio. Mjehurići u njegovoj krvi bi postali toliki da bi začepili krvne žile i uzrokovali naglu smrt.

Dokazano je da kod gotovo svakog ronjenja, bez obzira na to da li se roni ispod ili iznad dekompresijske granice ( ona ovisi o dubini i dužini ronjenja ) privremeno ostaju prisutni sićušni mjehurići (dušika) u krvi koji se zovu tihi mjehurići. Oni se zovu tihi jer ne uzrokuju nikakve zdravstvene tegobe i u kratkom vremenu nestaju (izdahnemo ih).
Međutim, letenje zrakoplovom u inervalu u kojem se tihi mjehirići nisu stigli otopiti u krvi izlože riziku ronioca zbog povećanja volumena mjehurića na takvom smanjenom tlaku ( tlak zraka na 2000 m je za 25% manji od onog nad morem ). Mjehurići više nisu bezopasni već sa povećanjem nadmorske visine sve više rastu što prijeti ugrožavanju zdravlja čovjeka koji je ronio, tj. može se razviti dekopresijska bolest sa svim posljedicama. U tom slučaju ugroženu je osobu potrebno hitno prevesti do najbližeg rekompresijskog centra i smjestiti ga u barokomoru.

Stoga se preporuča da se ne roni barem 12 sati nakon leta te 24 sata prije leta da bi se organizam mogao oporaviti od promjena koncentracije plinova u krvi.