|
Definicija
Ludwigova angina je upala prostora pod donjom čeljusti i jezikom
(submandibularni i sublingvalni prostori) koja se brzo razvija,
može ugroziti život, a obično se javlja kod mlađih osoba i djece
kao rezultat zubnih infekcija. Kod djece ova bolest može poremetiti
disanje.
Povijest
Bolest je prvi opisao Wilhelm Frederick von Ludwig
1836. godine. Pet pacijenata imalo je oticanje vrata koje je napredovalo
i zahvatilo tkivo iznad mišića grkljana i dna usne šupljine. Ludwig
je opisao oteklinu submandibularnog i sublingvalnog prostora s minimalnom
upalom grla, bez oticanja limfnih čvorova i bez gnojenja. U to vrijeme
bolest je gotovo uvijek bila fatalna.
Građa zahvaćenih prostora
Kako bi se dijagnosticirala i liječila infekcija vrata potrebno
je dobro poznavanje vratnih prostora i vezivnih ovojnica (fascija)
koje te prostore razdvajaju. Različite vezivne ovojnice oblikuju
niz prostora u vratu koji mogu biti zahvaćeni infekcijom. Invazija
bakterija u te prostore uzrokuje upalu, celulitis, ili nakupljanje
gnoja - apsces. Upala se dalje širi u susjedna tkiva zbog manjeg
otpora prije nego limfnim putovima.
Prostor ispod donje čeljusti, odnosno submandibularni prostor, sastoji
se od dva prostora odvojena sprijeda milohioidnim mišićem: sublingvalnog
prostora (prostor pod jezikom) koji je gornji i submaksilarnog prostora
(prostor pod gornjom čeljusti) koji je donji. Širenje infekcije
sprijeda priječi donja čeljust, a dolje milohioidni mišić. Infektivni
proces se širi gore i straga i podiže dno usne šupljine i jezik.
Jezična kost sprječava širenje prema dolje pa se oteklina širi prema
sprijeda, izobličuje vrat i stvara se izgled "vrata bika".
Rizični čimbenici
Za razvoj bolesti važni su zubni karijes, nedavni zubarski postupci,
anemija srpastih stanica, oslabljen imunološki sustav, ozljede i
piercing jezika (umetanje nakita u jezik). Ludwigova angina u djece
može nastati bez ovih čimbenika rizika.
Simptomi
Ludwigovu anginu karakteriziraju jaka bol i oteklina vrata. Vrućica,
slabost, otežano gutanje i neugodan zadah iz usta su vrlo česti.
Može se javiti i grč žvačnih mišića. Mogu se javiti simptomi otežanog
disanja te se dijete često naginje prema naprijed kako bi olakšalo
disanje. Pojava zvučnog disanja nalik lavežu psa (stridor), plave
boje kože i sluznica (cijanoza), otežano disanje i oslabljeni dišni
pokreti ukazuju na poremećen zračni put.
Dijagnoza
Ludwigova angina prepoznaje se temeljem karakterističnih simptoma
i mikrobiološkom analizom uzročnika bolesti.
Liječenje
Ludwigova angina liječi se osiguranjem dišnog puta, intravenskim
antibioticima, kirurškom procjenom i, ako je potrebno, operativnom
dekompresijom. Preporučljivi antibiotici su penicilin G u visokim
dozama, ponekad u kombinaciji s antistafilokoknim lijekovima ili
metronidazolom. U pacijenata koji su alergični na penicilin, dobra
zamjena je klindamicin hidroklorid. Mogu se koristiti i cefalosporini.
Intravesnki se mogu davati i koritkosteroidi tijekom 48 h kako bi
se smanjila oteklina i na taj način osigurala prohodnost dišnog
puta i poboljšalo djelovanje antibiotika.
Kirurška drenaža se može uraditi kad nakon 24 h liječenja lijekovima
nema poboljšanja. Ponekad, kad je ugroženo disanje, potrebno je
napraviti traheotomiju, otvor na dušniku.
Osiguranje prohodnih dišnih putova najvažniji je terapijski problem
jer se otežano disanje može pojaviti bez prethodnih upozoravajućih
znakova.
Zaključak
Ludwigova angina može biti smrtonosna. Nemogućnost pravovremene
dijagnoze ove duboke infekcije vrata često je rezultat promijenjene
kliničke slike zbog prethodnog uzimanja antibiotika. Ranom dijagnozom,
agresivnom intravenskom antibiotskom terapijom, eventualno kirurškim
zahvatom i intenzivnom njegom postiže se izlječenje procesa bez
komplikacija.
Literatura
1. Neff SP, Merry AF, Anderson B. Airway management in Ludwig's
angina.
Anaesth Intensive Care. 1999 Dec;27(6):659-61.
2. Tan PT, Chang LY, Huang YC, Chiu CH, Wang CR, Lin TY. Deep neck
infections in children. J Microbiol Immunol Infect. 2001 Dec;34(4):287-92.
3. Takahashi R, Chikaoka S, Ito T, Yamada M, Matsutani S, Nakae
S. Neonatal submandibular suppurative sialadenitis. Eur J Pediatr.
2000 Nov;159(11):868.
|