Glasnice se nalaze u grlu (grkljanu) iznad dušnika. Glasnice su ključni organ za govorenje, gutanje i disanje. Prilikom govora, glasnice se skupljaju i tkivo koje ih pokriva vibrira. Vibracije proizvode zvuk glasa. Prilikom disanja glasnice se šire i dozvoljavaju zraku prolazak.

Paraliza glasnica može biti jednostrana ili obostrana. Glasnice se ne sastaju u sredini kad se zatvaraju i nastaje procjep. Osobe s jednostranom paralizom imaju simptome slabog glasa, jedva govore kao da izdišu. Govor zahtijeva mnogo truda i teško je proizvesti jak zvuk. Pacijenti mogu imati teškoće s gutanjem zbog nepotpunog zatvaranja glasnica te mogu kašljati ili se gušiti dok jedu ili piju.
Najčešći uzrok paralize glasnica je ozljeda živaca koji kontroliraju mišiće grkljana.

Povijest
Pokušaje liječenja nepokretnosti glasnica počinje Garcia 1855. Turk i Knight su 1860. prvi opisali paralizu glasnica. Chevalier Jackson je 1922. izveo prvi kirurški zahvat na paraliziranim glasnicama - endoskopski je izrezao glasnicu. Na taj način je napravio mjesta za prolazak zraka na račun gubitka govora. Ta dilema - omogućiti lakše disanje ili govor, muči i moderne kirurge. Od 1922. pa nadalje opisana je aritenoidektomija (odstranjenje aritenoidne hrskavice grkljana), opisan postupak pomicanja glasnice u stranu (lateralizacija) i uvedena uporaba lasera.

Podjela
Paraliza glasnice (paralyisis plicae vocalis) može biti jednostrana ili obostrana, prirođena ili stečena.

Prirođena paraliza glasnice može biti jednostrana ili dvostrana, a nastaje kao rezultat neuroloških poremećaja ili ozljeda povratnog živca (nervus recurrens) tijekom porodnih zahvata kao što je porod pomoću poreodničkih kliješta, forcepsa.
Ozljeda lijevog povratnog živca može biti posljedica istezanja živca zbog srčanih malformacija. Motorna paraliza glasnice može nastati zbog oštećenja živca na putu od mozga do mišića grkljana.
Uzrok prirođene paralize glasnica često je nepoznat.
Jednostrana paraliza obično se ne primijeti kod male djece. Obostrana paraliza se očituje simptomima: javlja se stridor (pri disanju se čuje zvuk kao lavež psa) i napadaji plavila kože (cijanoza). U tom je slučaju potrebno hitno napraviti otvaranje dušnika (traheotomija).

Stečena paraliza glasnice nastaje najčešće zbog oštećenja živca vagusa, odnosno njegove grane povratnog živca (nervus recurrens). Paraliza može nastati zbog:
- Komplikacija pri intubaciji
- Upalnih procesa koji zahvaćaju krikoaritenoidni zglob: reumatoidni artritis, guša, Tietze sindrom, ankilozantni spondilitis, Reiterov sindrom, Crohnova bolest, zaušnjaci, kolagena vaskularna bolest, sistemski eritematozni lupus
- Upalnih procesa koji zahvaćaju grkljan: Wegenerova granulomatoza, amiloidoza, sarkoidoza, cikatricijalni pemfigoid, tuberkuloza, sifilis, gastroezofagealna refluksna bolest, relapsirajući polihondritis
- Malignih tumora grkljana, hondroma i hondrosarkoma, tumora gornje trećine jednjaka, tumora i metastaza u prsištu
- Kirurških zahvata na štitnoj žlijezdi, nuzštitnim žlijezdama, jednjaku, dušniku, moždanom deblu, karotidnoj endarterektomiji, prednjem pristupu vratnom disku.
- Neuroloških bolesti: Arnold-Chiari malformacija, meningomijelocela, šećerna bolest, amiotrofna lateralna skleroza, miastenija gravis, Mobius sindrom, Charcot-Marie-Tooth bolest, postpolio sindrom, Shy-Drager sindrom, Creutzfeld-Jacobova bolest, hidrocefalus.
- Radijacijske ozljede: terapija zračenjem, fibroza nakon zračenja, hondronekroza
- metabolički uzroci: hipokalijemija, hipokalcemija, šećerna bolest
- prirođenih ili stečenih aneurizmi aorte
- uslijed proširenja srca
- traume vrata
- specifičnih procesa na plućima
- toksične tvari: taksol, vinkristin, organofosfati

Uzrok često ostaje nepoznat.

Simptomi ovise o položaju paralitične glasnice i o tome je li paraliza jednostrana ili obostrana. Paralitična glasnica može biti u tri položaja:
- medijalni ili paramedijalni (u središnjoj liniji)
- intermedijarni (srednji položaj između govora i disanja)
- lateralni (položaj za disanje)

Pri obostranoj paralizi u intermedijarnom položaju govor je nečujan. Pri obostranoj kljenuti u medijalnoj poziciji govor je održan, ali je disanje izrazito otežano jer se otvor među glasnicama minimalno otvara. Postoji samo uska pukotina i takvo stanje zahtijeva kirurški zahvat otvaranja dušnika (traheotomija).

Simptomi paralize nakon jednostrane i obostrane paralize glasnica su slijedeći: pacijenti imaju slabašan, izdišući glas (disfonija), a u nekim slučajevima govor može imati visoke frekvencije zvuka jer se javlja kompenzacijski falsetto. Česti su problemi s gutanjem, osobito tekućine koja se može vraćati natrag ili ulaziti u grkljan pa se bolesnik guši. Bolesnici se često tuže na kratkoću daha i nedostatak zraka. Fiziološki negativni utjecaj na pluća tu je vrlo malen, međutim zbog slabosti grkljana ovi pacijenti doživljavaju "rasipanje zraka" pa zbog toga imaju osjećaj nedostatka zraka dok govore. Zatvaranje grkljana hrskavicom potrebno je za stvaranje pozitivnog tlaka pri kraju izdisaja (PEEP - positive end expiratory pressure). Zbog toga se nakon nastanka paralize javljaju prolazni problemi s plućnom funkcijom.

Dijagnoza
Na temelju simptoma postavlja se sumnja na ovo stanje te se radi laringoskopija, promatranje grkljana pomoću optičkog instrumenta te laringealna elektromiografija (EMG) - ispitivanje funkcije mišića grkljana.

Liječenje
Spontani oporavak paralitične glasnice teško je predvidjeti. Znakovi prve gibljivosti i pokreta paralitične glasnice pojavljuju se u paralizi u medijalnom položaju otprilike nakon sedam mjeseci, a pri intermedijalnoj paralizi nakon šest tjedana. Ta znatna razlika u trajanju spontanog oporavka nastaje zbog razlike u zahvaćanju mišića i gornjeg i donjeg živca.

Liječenje je najuspješnije ako se može otkloniti uzrok paralize bolesti te, ako je poznata, treba liječiti osnovnu bolest.
Ako uzrok nije poznat ili se ne može otkloniti, u liječenju paralize glasnica koristi se glasovna terapija i kirurški zahvat.

Glasovna terapija
Glasovna se terapija može koristiti sama ili u kombinaciji s kirurškim zahvatom. Pacijenti kojima je glasovna terapija osnovno liječenje su oni koji imaju poželjan položaj glasnica ili ne mogu, ili ne žele, obaviti kirurški zahvat. Kad se koristi zajedno s kirurgijom, obavlja se nakon operacije. Učinkovitost je veća ako se 1-2 govorne vježbe obave prije operacije. Tijekom te pripreme uči se vokalna higijena i postavljaju principi po kojima će se glasovna terapija obavljati nakon operacije (npr. potpora disanju, promjena visine zvuka, uporaba rezonantnog zvuka).

Kirurška terapija
Postoji niz kirurških metoda za bočno premještanje glasnice iz medijalnog u intermedijalni položaj radi poboljšanja disanja. Međutim, kirurškom intervencijom je teško uspostaviti obje osnovne funkcije grkljana - i disanje i govor. Uspostavljanje jedne funkcije obično pogoršava drugu.
Ako postoji kljenut jedne glasnice u intermedijalnom položaju pokušava se paralitična glasnica kirurški smjestiti u središnju liniju radi boljeg govora. Danas se u tu svrhu sve češće primjenjuje injiciranje mješavine teflona i glicerina uz paraliziranu glasnicu čime se ona primakne u središnju liniju i tako se poboljšava njeno primicanje i govor.

Tri su najčešća kirurška postupka za liječenje paralize glasnica danas:
1. medijalizacijska tiroplastika
2. aritenoidna adukcija
3. injekcija glasnica

Medijalizacijska tiroplastika i aritenoidna adukcija
Kirurški zahvat koji se naziva tiroplastika obično se izvodi u lokalnoj anesteziji i sedaciji tako da kirurg može pozorno podesiti bolesnikov glas. Na vratu se napravi mali rez i oradi se otvor na tiroidnoj (štitnoj) hrskavici ili Adamovoj jabučici. Blok ili proteza (obično napravljena od silikona) postavlja se kroz otvor i gura paraliziranu glasnicu prema sredini i tako smanjuje procjep između dviju glasnica.
Ako se koriste šavovi za namještanje glasnice i hrskavice za koju je pričvršćena, taj se postupak naziva aritenoidna adukcija.

Injekcija glasnica
Injekcija glasnica koristi se za liječenje jednostrane paralize glasnica tako što se injicira neki materijal u paraliziranu glasnicu. Na taj se način paralizirana glasnica gura u sredinu i kad se spoji sa zdravom glasnicom, nema procjepa u sredini. Za ovaj zahvat obično se koristi opća anestezija i u grlo se uvodi posebni instrument koji omogućuje injiciranje. Više materijala se može koristiti za injiciranje, npr. vlastito masno tkivo (lipoinjekcija) ili sintetski materijali. Neke injekcije mogu se obaviti u lokalnoj anesteziji.

Nakon kirurškog zahvata
Poslije operacije potrebno je slijediti ove upute:
1. Ne podizati teške predmete i ne baviti se teškom fizičkom aktivnošću najmanje jedan tjedan
2. Odmarajte svoj glas. Ne podižite glas, nemojte vikati niti šaptati.
3. Pijte mnogo tekućine
4. Liječnik će vam dati upute za brigu o postoperativnoj rani kojih se trebate pridržavati
5. Redovito dolazite na kontrole kod liječnika
6. Potpuno zacjeljenje može se očekivati nakon 4-8 tjedana

Literatura
1. Carrau RL, Pou A, Eibling DE: Laryngeal framework surgery for the management of aspiration. Head Neck 1999 Mar; 21(2): 139-45.
2. Clark A Rosen: Vocal Cord paralyisis, Unilateral. eMedicine Journal, January 10 2002, Volume 3, Number 1. www.emedicine.com/ent/topic347.htm
3. Joel A Ernster: Vocal fold paralysis, Bilateral. eMedicine Journal, May 20 2002, Volume 3, Number 5. www.emedicine.com/ent/topic348.htm
4. Padovan I, Kosoković F, Pansini M, Poljak Ž. (1991) Otorinolaringologija.