Pojačana dlakavost odlika je muškog spola. Međutim, u nekim se slučajevima javlja i kod žena. Pojačana dlakavost se kod žena može javiti u dva oblika: hipertrihoza i hirzutizam.

Hipertrihoza

Hipertrihoza je najčešće genetski određena, tj. naslijeđena. Predstavlja ravnomjerno pojačanu dlakavost koja se javlja i na ramenima i leđima. Može također biti i simptom nekih bolesti: poremećaji kore velikog mozga, upale mozga (enecefalitis), multiple skleroze, anorexie nervose i uzimanja različitih lijekova.
Liječenje hipertrihoze provodi se liječenjem osnovne bolesti ili prestankom uzimanja lijeka koji je uzrokuje. Ako je genetski naslijeđena, liječenje je simptomatsko - provode se estetski zahvati radi poboljšanja izgleda - trajno ili privremeno uklanjanje dlaka ili njihovo izbjeljivanje.

Hirzutizam

Hirzutizam je naziv za muški tip dlakavosti kod žena. Javlja se na tzv. androgen osjetljivim područjima, odnosno na mjestima na kojima se dlake normalno ne javljaju kod osoba ženskog spola, a kod muškaraca se javljaju normalno i predstavljaju sekundarnu seksualnu osobinu muškog spola. Ta mjesta su slijedeća: brkovi, brada, lice, areole dojke, grudni koš, srednja linija trbuha, stražnjica, gornja trećina unutrašnje strane bedara.
Hirzutizam predstavlja, odraz prevelikog stvaranja muških spolnih hormona, androgena. Hirzutizam treba razlikovati od hipertrihoze, jer hipertrihoza predstavlja ravnomjernu pojavu pojačane dlakavosti, uključujući na ramenima i leđima.

Fiziološki hirzutizam može nastati u adolescenciji. Isto tako, fiziološki može nastati u perimenopauzi, između 45. i 55. godine života, međutim, njegova pojava u reproduktivnom periodu između 20. i 40. godine uz menstrualne poremećaje, zahtjeva dijagnostičku obradu i prikladno liječenje.
Klinički hirzutizam može postojati s ili bez virilizacije.
Virilizacija podrazumijeva pojavu muških osobina kod žena: ćelavost na tjemenu, muški izgled tijela, produbljen glas, atrofiju dojki i povećanje klitorisa i znakove izrazito povišene produkcije androgena. Kod virilizacije možemo misliti da se radi o tumorima nadbubrežne žlijezde ili pretjeranog stvaranja androgena u jajnicima.

Uzroci hirzutizma
Hirzutizam može biti posljedica povećano stvaranja muških spolnih hormona, androgena, povećane biološke aktivnosti androgena, kada postoji povećana koncentracija slobodnih androgena, zatim, povećanog metabolizma androgena u androgen potentnije metabolite, smanjenja metaboličkog klirensa androgena, odnosno, povećane osjetljivosti ciljnog tkiva na testosteron.
Pojačana dlakavost je posljedica kombinacije svih ovih čimbenika, iako su najčešći uzroci hirzutizma povećano stvaranje androgena u jajniku, dok su nadbubrežni uzroci daleko rjeđi.

Hirzutizam se javlja kao posljedica:

LIJEKOVI čije je djelovanje neovisno o androgenima mogu uzrokovati pretjerani rast dlaka. U tu se skupinu ubrajaju minoksidil, diazoksid, ciklosporin, heksaklorbenzen. Androgeni dovode do hirzutizma i virilizacije. Neki sintetski progestageni pokazuju androgeno djelovanje.

TUMORI obično uzrokuju nagli nastup pojačane dlakavosti s očitim znacima virilizacije ili bez nje. U te tumore spadaju adenomi i karcinomi nadbubrežne žlijezde te tumori jajnika kao arenablastom koji izravno izlučuje androgene. Isto tako i Krukenbergov tumor jajnika koji pobuđuje stromu jajnika na proizvodnju viška muških spolnih hormona.

BOLEST POLICISTIČNIH JAJNIKA (Stein-Leventhal sindrom)je najčešći uzrok pojačane dlakavosti kod žena. Ovaj se poremećaj može očitovati širokim rasponom simptoma od blagog hirzutizma do izostanka menstruacije i virilizacije. Karakterističan nastup u pubertetu s kroničnim izostankom ovulacije, hirzutizmom, povećanim jajnicima s brojnim cistama, pretilosti i izostankom menstruacije javlja se kod svega polovine žena oboljelih od ove bolesti i nisu svi ti znakovi nužni za postavljanje dijagnoze.

HIPERPLAZIJA NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, odnosno njeno povećanje, može uzrokovati pojavu povećanog stvaranja androgena čak i kad nema tumora. Uzrok je obično nasljedni defekt enzima.

IDIOPATSKI HIRZUTIZAM je naziv za hirzutizam nepoznata uzroka. U mnogih žena s hirzutizmom se, naime, ne može ostaviti točna dijagnoza uzročnog poremećaja. Kod tih je pacijentica dokazan višak androgena, ali one imaju uredne menstruacije, jajnike normalne veličine, nema dokaza tumora jajnika niti nadbubrežne žlijezde. Neke žene s idiopatskim hirzutizmom imaju blagi oblik bolesti policističnih jajnika, ili se nalaze u početnoj fazi te bolesti.

Dijagnoza
Opsežnost dijagnostičke obrade ovisi o tome postoji li virilizacija uz hirzutizam ili neki drugi simptomi. Potrebno je detaljno uzimanje povijesti bolesti, pregled cijelog tijela, svakako ginekološki pregled, ultrazvučni pregled te CT ili MR snimka trbuha da se isključi postojanje tumora jajnika ili nadbubrežne žlijezde.
Laboratorijski se određuje količina androgena u krvi. Ukoliko se nađe koncentracija veća od 17 nanomola/L testosterona i koncentracija 18,5 mmola dihidro - epiandrosteron sulfata, onda su potrebna morfološka ispitivanja zbog mogućnosti karcinoma, odnosno tumora nadbubrežne žlijezde ili jajnika.
Mora se određivati testosteron, na prvom mjestu, jer su androgeni jajnika testosteron i androstendion, a nadbubrežni je dihidro - epiandrosteron sulfat. Pošto testosteron pokazuje različite varijabilnosti, njegovo određivanje se vrši na svaki sat 3 puta ili iz pool seruma. Pool seruma je napravljen od najmanje 3 uzorka uzetih u razmaku od 10 - 15 minuta.
Ako se radi o povišenoj vrijednosti testosterona, a vrijednosti dihidro - epiandrosteron sulfata su normalne, možemo sumnjati na ovarijalni hiperandrogenizam (pretjerano stvaranje androgena u jajniku), osobito ako su vrijednosti androgena veće navečer. Kod nadbubrežnog hiperandrogenizma su najviše vrijednosti androgena ujutro, a najniže navečer, jer prate dnevni ritam kortizola. Vrijednosti testosterona, bez povećanja androgena nadbubrežne žlijezde, povećane navečer, govore o uzoku hirzutizma u jajnicima.
Visoke vrijednosti adrenalnih androgena, ukazuju da se radi o nadbubrežnom ili mješovitom jajnik - nadbubrežnom poremećaju.
Androstendion je povišen u vrlo visokom postotku i kod ovarijalnog i kod nadbubrežnog hiperandrogenizma, dihidroepiandrosteron se manje određuje jer ima kratak poluživot i dnevne varijacije su mu slabe.
Kod svih žena s hirzutizmom trebaju se odrediti gonadotropini (hormoni hipofize LH i FSH koji potiču izlučivanje spolnih hormona), jer se nalaze visoke vrijednosti LH uz niske vrijednosti FSH, tako da LH / FSH odnos veći od 3, što je karakteristika policistične bolesti jajnika.
Ukoliko se kod bolesnica sa hirzutizmom utvrdi povećana razina prolaktina (hiperprolaktinemija), neophodna su detaljnija dijagnostička ispitivanja, jer blago povišena razina prolaktina se može naći kod 25% žena s hirzutizmom i policističnom bolesti jajnika. Blago povišena razina prolaktina može se naći i kod mikroadenoma koji luči ACTH.
Kod 20 - 30% žena s hiperprolaktinemijom utvrđena je povišena koncentracija dihidro - epiandrosteron sulfata, dok je hirzutizam blag ili uopće ne postoji.

Liječenje hirzutizma
U slučaju hirzutizma najuspješnije je liječenje kad je poznat uzrok poremećaja pa se on pokušava odstraniti, odnosno liječiti.
Hirzutizam uzrokovan lijekovima liječi se prestankom uzimanja navedenih lijekova. Tumori jajnika i nadbubrežne žlijezde liječe se, ovisno o stadiju, kirurškim zahvatom, kemoterapjim, zračenjem, imunoterapijom. Kod poremećaja stvaranja hormona u nadbubrežnoj žlijezdi daju se glukokortikoidi.
Kozmetičko liječenje može se primijeniti kod svih oblika hirzutizma. Manje količine mogu se prekriti izbjeljivanjem dlaka vodikovim peroksidom. Dlake se mgu odstranjivati depilacijom (odstranjenje dlaka s površine kože) i epilacijom (odstranjivanje dlake s korjenom).
Depilacijske tehnike su brijanje i kemijske metode. Brijenje ne izaziva ubrzanje rasta dlake niti njihovo zadebljanje (premda tupi krajevi mogu biti hrapavi na dodir), ali su, osim za pazuhe i noge, mnogim ženama neprihvatljivi. Kemijski depilatori su djelotvorni na ograničenim područjima kože i kad su pravilno upotrijebljeni obično nemaju nuspojava. Većinom se radi o supstituiranim merkaptanima kao što je tioglikolna kiselina, koji reduciraju disulfidne veze u peptidnim lancima keratina. Ta kemijska reakcija dovodi do bubrenja i smekšavanja dlake koja se onda može isprati s kože. Treba paziti da ne dođe do iritacije kože zbog lužnatosti ovih preparata.
Privremena epilacija se provodi čupkanjem pojedinačnih dlaka ili pomoću voska. Vosak se otopi i nanese na kožu, a odljepljuje se kad se ohladi i stvrdne pri čemu se odstranjuju i dlake. Postupak je bolan i najbolji se rezultati postižu u kozmetičkim salonima. Jedino uporaba elektrolize omogućuje trajnu epilaciju. Riječ je o skupom i dugotrajnom zahvatu, a uspješnost ovisi o vještini terapeuta (elektrologa).
Istodobno s kozmetičkim može se provoditi i medikamentno liječenje kojem je cilj potiskivanje povišene razine muških spolnih hormona. Mogu se uzeti kombinirani oralni hormosnki kontraceptivi ili antiandrogeni. Antiandrogen ciproteron acetat pokazao se uspješnim, a dobra alternativa je spironolakton. Spironolakton ima dvostruko djelovanje - inhibira androgenske receptore i smanjuje njihovo stvaranje. Medikamentno liječnje treba trajati barem 6 mjeseci nakon kojeg se procjenjuje uspješnost liječenja. Čak i pri dugotrajnom liječenju ne može se očekivati brzo povlačenje pojačane dlakavosti jer hormonski medikamenti mogu samo spriječiti daljnje ubrzanje rasta dlaka ili usporiti postojeći rast. Za odstranjivanje već postojećih dlaka nužna je kozmetička terapija.