Definicija
Prijelom čeljusti obično je rezultat direktne traume u području lica. Prijelom donje čeljusti (mandibula) češći je nego prijelom gornje čeljusti (maxilla). Povremeno, obično zbog ozljeda nastalih u prometnim nezgodama, može nastati prijelom obje čeljusti.

Pojavnost
Prijelom čeljusti rijedak je u djetinjstvu, a čest kod mladih ljudi. Muškarci su češće pogođeni nego žene jer se češće ozljeđuju pri radu, u prometu, zbog nasilja i u sportu (pretežno borilački sportovi i nogomet), osobito kad su u alkoholiziranom stanju.

Podjela
Prema uzroku:
- vanjska sila: prometne ozljede, tučnjava, pad, ozljede na radu, ratne i strijelne ozljede
- bolesti: tumori, ciste, osteomijelitis, udar struje. Prijelomi koji nastaju zbog oslabljene mandibule nazivaju se patološki prijelomi

Prema odnosu prijeloma i mekog tkiva:
- zatvoreni prijelom - u području loma nema razderotine kože ili sluznice
- otvoreni prijelom - preko kože ili sluznice otvoren je put do prijeloma

Prema obliku:
- linearni prijelom - poprečni ili kosi
- kominutivni prijelom - postoji veći broj ulomaka
- prijelom s defektom - kad se otrgne dio kosti, najčešće zbog strijelne ozljede
- prijelom zelene grančice - tijek kosti je samo djelomično prekinut

Prema broju:
- jednostruki
- višestruki prijelomi

Prema mjestu - ovisno koji dio donje čeljusti prijelom zahvaća.

Prema djelovanju sile:
- direktni prijelom - na mjestu djelovanja sile
- indirektni prijelom - na udaljenom mjestu d djelovanja sile

Prema pomicanju ulomaka
- povoljni prijelomi - ulomci ostali u kontaktu
- nepovoljni prijelomi - smjerovi ulomaka i mišića se razlikuju

Znakovi i simptomi
Na prijelom čeljusti potrebno je sumnjati ako postoji očita deformacija, zubi ne naliježu jedni na druge kao prije, postoje jaki bolovi ili se u ustima osjećaju oštri ubodi kosti.
Bolesnici se u pravilu žale na bolove koji su jači pri pomicanju čeljusti, čak i pri gutanju sline; na otežano pomicanje čeljusti, žvakanje i gutanje te na poremećen zagriz. Kod prijeloma u području donjeg alveolarnog živca često zbog pomicanja kosti može doći do ispada osjeta zuba, mekog tkiva usne šupljine i brade.
Pregledom se uočava oteklina na mjestu loma, a kasnije često infekcija koja nastaje uz zub u pukotini prijeloma zagađenjem iz usne šupljine. Zbog otekline postoji deformacija, ali on može biti uzrokovan i pomicanjem donje čeljusti uslijed prijeloma. Pregledom usta vidi se poremećaj zagriza, a stupanj poremećaja ovisi o mjestu i broju prijeloma. Na samom mjestu prijeloma može se vidjeti hematom, a ponekad razderotina sluznice i pukotina prijeloma.
Prijelom na sredini uzrokovat će povlačenje donje čeljusti prema jeziku zbog povlačenja milohioidnog mišića.
Lom u području vrata donje čeljusti uzrokovat će djelomični ili potpuni otvoreni zagriz- bolesnik ne može prednje zube dovesti u kontakt. Pomak nastaje jer mišići žvakači vuku uzlazni krak donje čeljusti prema gore, a na mjestu loma preklapaju se ulomci jer lateralni pterigoidni mišić vuče zglobni nastavak prema naprijed i prema sredini.
Obostrani prijelom zglobnog nastavka uzrokuje potpuni otvoreni zagriz kod kojeg su u kontaktu samo najudaljeniji zubi obje čeljusti. Jednostrani prijelom zglobnog nastavka pomiče mandibulu prema bolesnoj strani i uzrokuje križni zagriz.
U bolesnika s prijelomom mandibule često postoji neugodan miris iz usta (fetor) jer je zbog bolova otežano održavanje higijene usne šupljine.

Dijagnoza
Sumnja na prijelom donje čeljusti postavlja se nakon razgovora s bolesnikom i pregleda, a dokazuje rendgenskom snimkom. CT je potrebno napraviti kod težih prijeloma radi utvrđivanja oštećenja moždanih struktura. Potrebno je snimiti i vratnu kralježnicu jer često je i ona slomljena zbog jakih sila. Važno je isključiti postojanje drugih tjelesnih ozljeda koje bi mogle ugroziti bolesnikov život, a koje su vrlo česte prilikom djelovanja jakih mehaničkih sila.

Liječenje
Osnova liječenja jest :
- vraćanje ulomaka u normalan položaj (repozicija)
- povezivanje ulomaka (fiksacija)
- učvršćivanje povezanih ulomaka u normalnom položaju (imobilizacija)
Ulomci se u normalan položaj vraćaju rukom liječnika, a kod minimalnih pomaka to često nije ni potrebno. Može se to ostvariti intermaksilarnom fiksacijom gdje gumice vrše repoziciju.
Fiksacija se postiže kirurškim zahvatom, osteosintezom, a konzervativnim načinom imobilizacijom (intermaksilarnom fiksacijom).

Intermaksilarna fiksacija
IMF je postupak povezivanja gornje i donje čeljusti u položaj normalnog zagriza.
Naziv intermaksilarna nastao je u doba kad su se obje čeljusti nazivale maksila - gornja i donja maksila te se zadržao i do danas.
Normalan položaj zagriza postiže se fiksiranjem metalnih lukova s kukicama na zube (između zubi) obje čeljusti. Na maksili (gornja čeljust) su kukice okrenute prema dolje, a na mandibuli (donja čeljust) prema gore. Između fiksiranih lukova stavljaju se gumeni prsteni koji svojim vlakom ostvaruju kontakt zubi gornje i donje čeljusti u području normalnog zagriza, tzv. centralne okluzije (elastična IMF).
Umjesto gumenim prstenima fiksacija se može postići i žicom (čvrsta ili rigidna IMF).
Ovom metodom postiže se fiksacija i imobilizacija ulomaka u jedinom ispravnom položaju, u stanju normalnog zagriza kakav je postojao i prije. Ako taj položaj nije postignut IMF trajnim vlakom gumica dovodi do postepenog namještanja ulomaka.
IMF je osnova liječenja lomova čeljusti. Uredan zagriz je potvrda dobro namještenih ulomaka. Većina prijeloma donje čeljusti može se izliječiti isključivo korištenjem IMF.
Kod obje vrste IMF bolesniku su povezane čeljusti pa ne može otvarati usta. Stoga je otežano hranjenje, govor i održavanje higijene. Bolesnici se hrane tekućom i kašastom hranom, a nakon nekoliko dana ovladaju i govorom u novim uvjetima.
IMF se ostavlja 4-6 tjedana te se nakon toga odstranjuju kukice i gumice.

Prostetska pomagala
U zubotehničkom laboratoriju izrađuju se pomagala na temelju otisaka čeljusti. Najčešće se primjenjuje tzv. jezična udlaga koja sprječava naginjanje čeljusti uslijed povlačenja mišića. Svaki zub donje čeljusti se fiksira žicom kroz prostor između zuba i udlagu. Kod manjkavog zubala na gorju čeljust se fiksira nepčana ploča.

Kirurški zahvat
Manji broj prijeloma potrebno je liječiti kirurški. Metodom osteosinteze povezuju se i fiksiraju ulomci žicom ili pločicom koja se učvrsti vijcima. Ako čeljust nema zubala treba se također primijeniti ova metoda, a isto tako kod svih prijeloma koji se ne mogu riješiti s intermaksilarnom fiksacijom. Kod osteosinteze žicom ne može se žvakati pa je i nakon tog zahvata potrebna IMF. Osteosinteza pločicom je suvremenija metoda i tu je kontakt između ulomaka čvršći te IMF nije potrebna. Nakon operacije potrebno je jesti mekšu hranu.
Liječenje mini-pločicama i bio-apsorpcijskim pločicama koje se ne trebaju uklanjati najnovije su tehnike.

Literatura
1. Kim YK, Kim SG. Treatment of mandible fractures using bioabsorbable plates. Plast Reconstr Surg 2002 Jul;110(1):25-31; discussion 32-3
2. Lin Y, Wang X, Yi B. Miniplate osteosynthesis of mandibular fracture. Zhonghua Kou Qiang Yi Xue Za Zhi 2000 Mar;35(2):85-7