Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena. Rijetko se javlja prije 20. godine života, a najčešći je između 55. i 70. godine života.
Opasnost od raka dojke je povećana u žena:
- koje su imale prvu menstruaciju prije 12. godine
- koje su imale menopauzu prije 50. godine
- koje nisu rodile ili su rodile poslije 30. godine
- u kojih je kod biopsije dojke nađen poremećaj normalnih struktura stanica
- koje su operirane zbog raka jedne dojke (vjerojatna učestalost raka u drugoj dojci je oko 6%)
- ako je u obitelji netko od bliskih srodnika imao rak dojke
- poslije 50. godine života
U žena poslije 50. godine opasnost se povećava s gojaznosti i odnosom tjelesne težine prema visini. Žene s vlažnim cerumenom (cerumen = ušna mast) sklonije su raku dojke.

Rast raka dojke i način širenja

Rast: Rak dojke raste polagano udvostručenjem tumorskih stanica. U 15-40% slučajeva nastaje na više mjesta unutar dojke. Prirodni tijek karcinoma dojke odlikuje dugotrajnost. Srednje je preživljenje u pacijenata koji odbiju svaki način liječenja između 2.5 i 3 godine, ali nekada može biti i duže od 20. godina. Procjenjuje se da se prosječan tumor udvostručuje oko tri puta godišnje. Potrebno je 5-8 godina da se tumor poveća na promjer od 1 cm i tek tada se može otkriti pipanjem i samo-pregledom.
Presadnice (metastaze): Kako tumor raste, odbacuje stanice koje se šire po tijelu limfnim ili krvnim žilama. Rak dojke vrlo rano stvara udaljene presadnice (metastaze) i zato neki drže da već u trenutku otkrivanja rak dojke ima karakteristike bolesti koja zahvaća cijelo tijelo.
Širenje tumora u okolno tkivo: Izravno širenje tumora u kožu i potkožno tkivo uzrokuje nabiranje kože, uvlačenje kože i bradavice, a ponekad i rane. Karcinom se može tako, izravno, širiti i u dublje slojeve, mišiće i stjenku grudnog koša. Ako tumorske stanice začepe limfnu mrežu kože, nastaje otok kože koji izgleda kao narančina kora (peau d' orange).
Širenje krvlju i limfom: Tumor se limfnim vodovima širi do limfnih čvorova u pazušnoj jami i drugim područjima u tijelu. Krvlju se presadnice šire osobito često u pluća, jetru i kosti (lubanja, kralješnica, rebra, prsna kost, gornji dio bedrene i nadlaktične kosti), mozak, jajnike i nadbubrežnu žlijezdu.
Oko 95% žena koje umiru od raka dojke ima presadnice.

Prognoza ishoda bolesti

Za predviđanje tijeka i ishoda bolesti bitni su slijedeći čimbenici:
- veličina tumora: što je karcinom veći, veća je i vjerojatnost ponovnog javljanja
- stanje limfnih čvorova u pazušnoj jami: ukoliko su zahvaćeni, znak je to loše prognoze
- osjetljivost na hormone: bolesnice koje imaju tumor osjetljiv na hormone (koji posjeduje tzv. hormonske receptore (prijemnike) za ženske spolne hormone estrogen i progesteron) imaju bolju prognozu i preživljenje
- vrsta tumorskog tkiva, tj. stupanj zloćudnosti stanica: tumor prvog stupnja s blagim promjenama stanica ima dobru prognozu, dok je onaj trećeg stupnja s velikim promjenama stanica koje se ubrzano dijele, loš znak.

Obostrani rak dojke
Rak dojke istodobno na obje strane javlja se kod 1% bolesnica. U žena koje su operirale rak na jednoj dojci povećanje rizik za razvoj raka dojke u drugoj dojci te je zato potrebna redovna kontrola kod liječnika i mamografija jednom godišnje.

Simptomi raka dojke

- Bezbolni čvor u dojci je glavni znak. Većina žena sama napipa čvor. Ponekad je čvor bolan na dodir ili praćen spontanim bolovima.
- Iscjedak iz bradavice koji je najčešće sukrvava ili krvav, a rjeđe proziran ili zamućen
- Nedavno uvučena bradavica koja se ne može izvući. U nekih je žena bradavica prirodno uvučena, ali nije pričvršćena u tom položaju kao kod raka dojke i može se djelomično izvući.
- Osip, rane na koži dojki i kraste na bradavici
- Ograničena uvučenost kože iznad tumora
- Koža dojke koja sliči kori od naranče
- Crvenilo, oteklina, toplina i bolna osjetljivost tipični su znakovi upalnog oblika karcinoma dojke.
- Povećani limfni čvorovi u pazušnoj jami, bolovi u leđima ili "patološki" prijelomi kostiju (prijelomi koji nastaju uslijed minimalnog opterećenja kosti) koji nastaju zbog presadnica (metastaza) u nekih žena mogu biti prvi znakovi raka dojke.

Dijagnostičke pretrage
Za dijagnosticiranje raka dojke potrebne su slijedeće pretrage:
- pregled i pipanje promjena na dojci, u pazušnoj jami, području iznad ključne kosti, trbuhu, pregled jetre i osjetljivost kralješnice na bol i lagani udarac (sukusija)
- mamografija i eventualno galaktografija (snimanje izvodnih kanala dojke)
- punkcija (probadanje iglom i izvlačenje uzorka stanica) čvora na dojci i operacijska biopsija (uzimanje komada tkiva za analizu)
- krvna slika i količina enzima alkalne fosfataze (ovaj je enzim povećan u stanjima pojačane razgradnje kosti, a upravo se to događa kad presadnice raka dojke nalazimo u kostima)
- rentgenska snimka pluća i kostura
- scintigrafija (snimanje pomoću otopina izotopa) jetre i kosti koja služi za otkrivanje presadnica

Liječenje

Liječenje raka dojke sastoji se od više metoda, a ovisi o stadiju bolesti, vrsti tumorskih stanica i njihovoj zloćudnosti, osjetljivosti tumora na hormone i o dobi bolesnice s obzirom na menstruacijski ciklus.
Metode liječenja su:
- kirurško liječenje
- zračenjem
- hormonsko
- lijekovima (kemoterapija)

Kirurško liječenje
Kirurškim se liječenjem uklanja tumor u dojci i njenoj okolini (pazušna jama) ukoliko je to moguće. Prvih pedeset godina ovog stoljeća radila se u tu svrhu radikalna operacija u kojoj se odstranjivala cijela dojka, mišić ispod nje (pektoralni mišić) i limfni čvorovi u pazuhu. Ponekad se radila i proširena radikalna operacija kod koje su se odstranjivali limfni čvorovi uz prsnu kost.
Nakon toga se uvela modificirana radikalna mastektomija (odstranjenje dojke) s odstranjenjem manjeg dijela mišića, ili se oni uopće nisu odstranjivali.
Zadnjih 20-30 godina primjenjuje se poštedna operacija dojke koja obuhvaća odstranjenje samog tumora, tumora i dijela dojke ili kvadranta dojke s istodobnim odstranjenjem limfnih čvorova u pazuhu. Poslije ove operacije dojka se zrači. Ako se u pazuhu nađu presadnice, potrebno je i sistemno liječenje citostaticima (citostatik je lijek protiv tumora) ili hormonima.
Proučavanje rezultata liječenja velikog broja žena tijekom razdoblja nakon kirurškog zahvata dovelo je do zaključka da su rezultati kombinacije poštednog liječenja i zračenja jednaki kao kod modificirane radikalne mastektomije, ali je kvaliteta života bolja jer je sačuvana dojka. Zato se danas u pravilu poštedna operacoija sa zračanjem primjenjuje kad je tumor manji od 4 cm u promjeru.
Modificirana radikalna mastektomija mora se učiniti u slijedećim slučajevima:
- ako nije moguće obaviti propisano zračenje nakon kirurškog zahvata
- ako bolesnica ne želi sačuvati dojku i daje prednost odstranjenju dojke kako bi izbjegla zračenje
- kod višestrukih tumora dojke u jedne žene
- ako je mamografija pokazala velika kalcificirana područja (u tkivo se odlaže kalcij)
- u žena s velikim tumorom u maloj dojci jer bi poslije liječenja estetski rezultat bio loš
- ako žena boluje od nekih bolesti vezivnog tkiva
- ako je tumor veći od 4 cm u promjeru

Razlika između operabilnog i neoperabilnog raka dojke
Operabilni (onaj koji je moguće odstraniti kirurškim zahvatom) rak dojke je onaj koji se kiruškim zahvatom može potpuno ukloniti, a to je moguće ukoliko ne zahvaća ili se nije učvrstio za kožu ili dublje strukture dojke te ako tumor nije metastazirao dalje od pazušnih ili limfnih čvorova unutar dojke.
Neoperabilni karcinom dojke je onaj koji je proširen izvan opisanog područja te ga je operacijom nemoguće u potpunosti odstraniti.

Liječenje zračenjem
Zračenje nije prihvaćeno kao glavna i jedina metoda liječenja raka dojke. Primjenjuje se nakon operacije da bi se uništile preostale tumorske stanice i spriječila ponovna pojava bolesti. Ukoliko je bolest uznapredovala, zračenje se radi da bi se smanjili simptomi i poboljšala kvaliteta života. Zračenje se primjenjuje također kod koštanih presadnica da se ublaže bolovi u kostima i eventualno spriječe patološki prijelomi izazvani bujanjem tumorskog tkiva u kosti.
Komplikacije liječenja zračenjem su rijetke, a uključuju otvrdnuće kože iznad zračenog područja, lomovi kostiju, određene vrste upale pluća i oštećenja živaca.

Hormonsko liječenje
Ova vrsta liječenja primjenjuje se u liječenju raka dojke koji je osjetljiv na djelovanje hormona (koji ima hormonske receptore, prijemnike). Danas se u pravilu primjenjuje hormonska terapija s anti-estrogenima (tamoksifen) koji blokiraju hormonske receptore i sprečavaju djelovanje hormona na tumorsko tkivo. Također se upotrebljava aminoglutetimid koji blokira stvaranje hormona.
U obzir dolazi i odstranjenje jajnika ili rjeđe, zračenje jajnika, a oba postupka imaju za cilj onemogućivanje jajnika da proizvodi hormone koji potiču rast tumora.
Ukoliko je rak hormonski ovisan, od ovog načina liječenja očekuju se dobri rezultati.
Popratne pojave hormonskog liječenja
Više od 90% bolesnica liječenih tamoksifenom nema nikakvih popratnih smetnji. Preostale žene imaju mučninu koja prestaje nakon nekoliko tjedana do mjesec dana, poremećaje menstrualnog ciklusa i napadaje valova vrućine. Povećana je učestalost tromboze (stvaranje ugrušaka) vena, a oko 30% žena žali se na vaginalnu suhoću. Slično nadomjesnom liječenju estrogenom, liječenje tamoksifenom povećava rizik od pojave karcinoma maternice. Izgleda da rizik raste s trajanjem liječenja. Određeni pokazatelji upućuju da tamoksifen može smanjiti bolesti srca i osteoporozu. Pacijenti se obično debljaju zbog pojačanog apetita i zadržavanja tekućine što su najneugodnije popratne pojave liječenja.

Kemoterapija
Kemoterapija podrazumijeva liječenje lijekovima koji djeluju protiv tumora, a nazivaju se još citostatici. Najčešće se primjenjuje tzv. polikemoterapija, odnosno liječenje s više vrsta lijekova koji uključuju neke od slijedećih: ciklofosfamid, metotreksat, 5-fluorouracil, adriamycin, vinkristin, leukovorin, premarin.
Lijekovi se mogu dati kao početno liječenje u određenim slučajevima kad liječnik procjeni da bi mogli dovesti do smanjenja tumorske mase i omogućavanja poštedne operacije.
Problem liječenja protu-tumorskim lijekovima su njihove brojne neželjene osobine jer osim što uništavaju tumorsko tkivo, uništavaju i stanice organizma pa bolesnicima mogu pojačano gubiti kosu, imati proljeve ili povraćanje zbog uništavanja stanica probavnog sustava, imati smanjenu sposobnost obrane organizma od infekcija, smanjenu sposobnost zgrušavanja, anemiju,… Ovi se lijekovi najčešće daju bolesnicima u ciklusima tako da se organizmu omogući oporavak.
Sva sredstva koja se upotrebljavaju za liječenje tumora, a osobito skupina lijekova koja se naziva alkilirajući agensi kao što je ciklofosfamid, potencijalni su kancerogeni (uzrokuju druge karcinome u tijelu). Povećana je npr. učestalost leukemija, ali prednosti ovog liječenja kod žena s presadnicama u limfnim čvorovima daleko nadmašuju nedostatke. Još je prerano za procjenu javljanja drugih, ne-krvnih tumora nakon ovog liječenja jer je za njihov razvoj obično potreban dugi niz godina.

Adjuvantno liječenje
Pojam adjuvantnog liječenja podrazumijeva liječenje uznapredovalih tumora koji se kirurškim zahvatom ne mogu odstraniti, a u svrhu usporenja tijeka bolesti, smanjenja simptoma i poboljšanja kvalitete života bolesnika.
Pacijenti umiru zbog presadnica (metastaza) te se primjenjuju sistemski načini liječenja koji smanjuju udaljene presadnice i produžuju život pacijenta. Dakle, čak i kada pacijent nije izliječen, može mu se nešto produžiti život.
Ova vrsta liječenja uključuje lijekove protiv tumora, hormonsku terapiju (tamoksifen) i odstranjenje jajnika kirurški ili zračenjem (zračenjem se uništavaju stanice jajnika pa je rezultat isti kao kod operativnog odstranjenja).