Uvod
Čovjekova kralješnica gledana sprijeda ili straga je ravna, tj. bez ikakva postraničnog zavoja. Ako postoji postranični zavoj, govorimo o skoliozi.

Definicija
Pod skoliozom u praktičnom smislu razumijeva se strukturna skolioza, tj. postranično iskrivljenje kralješnice s prisutnom rotacijom i torzijom kralježaka. Rotacija je okretanje kralješnice oko uzdužne osi, a torzija uvrtanje jednoga dijela kralježaka prema drugom dijelu.

Etiologija i patogeneza
Obično se skolioze pojavljuju i progrediraju u tijeku razvojnog doba. Najčešće se na određenoj lokaciji kralješnice pojavljuje rotacija, a potom se pojavi i tzv. "primarni zavoj". Da bi bolesnikov trup ostao kompenziran, odnosno da bi se zadržao balans kralješnice pojavljuje se i sekundarna krivina ili kompenzacijski zavoj koji se može nalaziti iznad ili ispod primarne krivine, te pokazuje zakrivljenost na suprotnu stranu od primarnog zavoja.
Učestalost idiopatskih skolioza varira u raznim statistikama. Uglavnom se kreće oko 0.5% kada se uzmu u obzir samo skolioze veće od 20 stupnjeva uz omjer žene naprama muškarcima 6:1.
Progresija skolioze vezana je uz intenzitet rasta, stoga je vrlo važno u planiranju liječenja voditi o tomu računa.

Dijagnoza
Potrebno je ispitati obiteljsku i osobnu anamnezu, zatim se usredotočiti na sadašnje stanje, a potom slijede metode fizikalne pretrage koje imaju neke svoje specifičnosti (gibometrija, mjerenje dužine donjih ekstremiteta, ispitivanje balansa kralješnice).
Radiološka je dijagnostika također standardna metoda pretrage. Tek se u preoperacijskoj obradi kod različitih vrsta skolioza provode pretrage kao što su mijelografija, spirometrija, angiografija i sl.

Liječenje
Mora se provoditi prema individualnom programu za svakog bolesnika.
Fizikalna terapija, odnosno medicinska gimnastika mogu se primijeniti još samo kao dodatno sredstvo liječenja ortozama. Vježbe se stoga mogu prihvatiti kao mjere općeg jačanja organizma, ali ne kao sredstvo zaustavljanja napredovanja skolioza. U tom smislu treba upoznati bolesnika i roditelje.
Ortoze (steznici) danas su prihvaćene kao dominantno sredstvo liječenja srednje progresivnih skolioza. Danas su za torakalne, torakolumbalne i dvostruke primarne skolioze primjenjuju različiti tipovi steznika, najčešće od sintetskih materijala.
Najintenzivnije nošenje steznika preporučuje se u tijeku pubertetskog zamaha rasta.
Budući da je prognoza skolioza lošija što se deformacija pojavi prija u životu, stoga je za liječenje lumbalnih skolioza posebno važno rano otkrivanje i pravodobno liječenje odgovarajućom ortozom.
Osnovni princip operacijskog liječenja skolioza jest spondilodeza u korigiranom položaju deformacije. Najčešće se skolioze operiraju u ranoj adolescenciji, tj. u doba kad bolesnik uglavnom dosegne konačnu tjelesnu visinu, jer se spondilozom zaustavlja rast kralješnice u operiranom segmentu.

Ukratko, skolioza je deformacija koja uzrokuje rane degenerativne promjene kralješnice do teških deformacija prsnog koša. Moguće je i takvo oštećenje plućne funkcije koje uzrokuje cor pulmonale, a do oštećenja dolazi zbog razmještaja organa uvjetovanim zakrivljenjem kralježnice.
Osnovna je značajka liječenja da ne počne prekasno. Uz to bavljenje sportom i sportskom aktivnošću je poželjno iako bavljenje sportom ne bi trebali shvaćati kao terapiju već samo kao pripomoć općem zdravlju pa tako i skoliozi.