Ova pretraga liječniku omogućuje prikaz protjecanja mokraće, stupanj smetnji protjecanju i količinu ožiljaka u bubrežnom tkivu.

Priprema za pretragu
Priprema ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući djetetovu dob i medicinski problem.
Dijete će možda trebati:
- biti sedirano, osobito ukoliko je mlađe od tri godine
- dobiti diuretik (lijek za izmokravanje) injekcijom u venu
- dobiti kateter kako bi mokraćni mjehur bio bez mokraće
- prekinuti uzimati trenutne lijekove
Kod svih ovih pretraga potrebno je uzeti veće količine tekućine.

Vrste pretraga kod djece
Najčešće nuklearno-medicinske pretrage koje se rade kod djece su:
- direktna radionuklidna cistografija
- indirektna radionuklidna cistografija
- diuretska dinamička scintigrafija bubrega
- statička scintigrafija bubrega

Direktna radionuklidna cistografija
Ova je pretraga dijagnostički postupak gdje se pomoću katetera aplicira radiofarmak u mokraćni mjehur te se dokazuje postojanje refluksa (obrnutog tijeka mokraće) iz mokraćnog mjehura u bubreg. Nakon injiciranja tehnecij-99m-pertehnetata kroz kateter uveden u mokraćni mjehur, on se dalje puni stalnim dotokom fiziološke otopine, a gama-kamerom se vrši snimanje i prati moguće vraćanje radiofarmaka iz mjehura u bubreg u tijeku punjenja mjehura i tijekom mokrenja. Snimanje se prekida nakon što se zamijeti obostrani refluks ili nastavlja do kapaciteta mokraćnog mjehura (100-200 mL) ako jest ili nije zapažen jednostrani refluks. Nakon toga se ispitanik posjedne ispred gama-kamere te se snimanje vrši tijekom mokrenja.
Ova pretraga se može primjenjivati:
- kod djece starije od godinu dana, nakon prve infekcije mokraćnog sustava
- za praćenje djece s već dokazanim refluksom
- praćenje nakon kirurškog zahvata zbog refluksa
- u djece s čestim infekcijama mokraćnog sustava kod kojih su slične pretrage uredne (mikcijska cistoureterografija)
- umjesto mikcijske cistoureterografije u dojenčadi u kojih nije sigurno dokazana infekcija mokraćnog sustava
Prednost ove metode nad mikcijskom ureterografijom je veća osjetljivost i do 100 puta manja radijacija. Ova metoda obično nije pouzdana za ispitivanje dojenčadi.
Uvjet za njeno izvođenje je odsutnost infekcije.

Indirektna radionuklidna cistografija
Ova dijagnostička metoda služi za utvrđivanje refluksa mokraće iz mokraćnog mjehura u bubreg pomoću radiofarmaka koji se injicira u venu i izlučuje bubrezima. Mokraćni mjehur se izvodi bez katetera, kod djece koja kontroliraju mokrenje i imaju zadovoljavajuću bubrežnu funkciju. Prije početka ispitivanja ispitanik treba popiti veću količinu tekućine. Jedan do dva sata nakon injekcije počinje snimanje, nakon završenog dinamičkog snimanja postavlja se ispitanik u sjedeći položaj u sjedalicu s odgovarajućom odvodnom posudom te se snimanje obavlja prije, tijekom i nakon mokrenja. Nedostatak metode je ovisnost o dobroj funkciji bubrega, suradnji bolesnika i količini tekućine koju je popio te manja osjetljivost za otkrivanje refluksa. Zbog toga se ovaj test ne bi trebao koristiti kao početni, već za praćenje tijeka bolesti kod već dijagnosticiranog refluksa. Prednost je ove metode što nije potrebno postavljati kateter čime se uklanja mogućnost infekcije.

Diuretska dinamička scintigrafija bubrega
Ova se pretraga izvodi uz davanja diuretika (sredstva za izmokravanje) kod sumnje na zapreke u bubrežnom kanalnom sustavu (opstruktivna uropatija). Priprema ispitanika i snimanje isti su kao kod dinamičke scintigrafije bubrega. Pretraga obično traje 30 minuta, a u 15. minuti se injicira u venu diuretik. Nakon toga se radi niz snimaka i prati odgovor kanalnog sustava bubrega na diuretik prema kojem se procjenjuje stupanj i vrsta zapreke.

Statička scintigrafija bubrega
Ova dijagnostička pretraga služi za prikazivanje izgleda i funkcije bubrega markerom koji se nakuplja u kori bubrega. Njome se procjenjuje veličina, položaj, pomičnost bubrega i lokalizirane promjene u bubregu. Korisna je u dijagnostici dobroćudnih i zloćudnih tumora, policističnih bolesti bubrega, infarkta, ožiljaka te kongenitalnih anomalija: potkovičastih i ektopičnih bubrega. Metoda se pokazala vrlo osjetljiva za otkrivanje ožiljaka u bubrežnoj kori koji se pojavljuju kao posljedica akutnog i kroničnog pijelonefritisa, osobito u dječjoj dobi.
Za snimanje se najčešće upotrebljava dimerkaptojantarna kiselina obilježena tehnecijem (Tc-99m-DMSA) koja se injicira u venu i nakuplja u bubrežnoj kori.
2-4 sata nakon injiciranja snima se ispitanik u ležećem položaju, sprijeda i straga u području bubrega.
Bitna prednost ove metode nad ultrazvukom i CT-om jest mogućnost procjene funkcije bubrega, a ne samo izgleda, jer količina i raspored markera u bubrežnoj kori ovisi o sačuvanoj funkciji tubularnih stanica bubrega.