O stanju u hrvatskoj medicini i onkologiji razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske lige za borbu protiv raka, dr. sci. Damirom Eljugom.

Stanje onkologije u Hrvatskoj nije zadovoljavajuće i najvjerojatnije još dugo vremena i neće biti ukoliko se nešto ozbiljnije ne poduzme - ističe dr. Eljuga.

Razlozi za takvo stanje su višestruki, u prvom redu je to nedostatak financijskih sredstava, rat koji je protekao, ostavljajući za sobom brojne invalide, izbjeglice, prognanike, uvjetujući pad životnog standarda, porast broja pušaća. Međutim nakon završetka rata trebalo se više poraditi na već dogovorenim projektima, u prvom redu tu mislim na dovršenje centra za rano otkrivanje tumora pri klinici za tumore, ali i proširenje mreže kojoj bi bila svrha sekundarna prevencija tumora.

Rezultati koje iz godine u godinu bilježimo s obzirom na broj oboljelih od tumora i onih koji umiru od takve bolesti su porazni. U Hrvatskoj godišnje oboli oko 30 000 ljudi od tumorske bolesti, a umire gotovo njih 13 000.
Uzmimo samo primjer ranog otkrivanja raka vrata maternice, gdje Hrvatska za Finskom zaostaje 15 god.

Ono što ja ističem je u prvom redu rad na sekundarnoj prevenciji, ranom otkrivanju raka, jer je tada velik postotak izlječenja, takvih tumora je preko 50%, a potrebno je naglasiti da je takvo liječenje istovremeno učinkovitije i jeftinije. Uzmimo opet za primjer rad na prevenciji raka dojke, gdje bi se po mojoj procjeni po svakoj ženi koja bi bila pregledana trebalo izdvojiti između 1500-2000 kuna ili manje, a istovremeno liječenje uznapredovanog raka dojke nas košta 1000 000- 1 500 000 kuna po svakoj oboljeloj ženi.
Kod nas je upravo slučaj da nam često dolaze pacijenti sa uznapredovanim stadijem bolesti. Ponovno ističem da je takvo liječenje najskuplje i najlošije po pacijenta. Samo pacijenti sa transplantiranim organima više koštaju zdravstvo, ali je njihova pojavnost daleko, daleko manja negoli su to pacijenti sa rakom.

Kada već govorimo o sredstvima i kako sa njima raspolažemo moram spomenuti i eventualnu izgradnju autoceste Zagreb-Split, gdje moramo uzeti u obzir njenu cijenu i isplativost, a istovremeno znajući da u ovoj zemlji više ljudi umire negoli se rađa, vid zdravstvene zaštite nam je sve manji i manji i netko o svemu tome mora otvoreno progovoriti. Možda će se tom cestom onda voziti neki sasvim drugi ljudi.

Uzmimo potom i najavu dovršenja Dinamovog stadiona. Ja nemam ništa protiv toga da se u ovoj zemlji bilo što gradi što može služiti svima, ali mi zaista jednom moramo sjesti i dogovoriti se oko prioriteta. U ovom trenutku smatram da je to svakako poboljšanje zdravstvene skrbi koja je preduvjet za sve preostalo u jednom društvu.

Obećanje koje trenutno imamo od strane gospodina Šostera, pročelnika ureda za zdravstvo i socijalnu skrb, je izdvajanje sredstava za uređenje centra za rano otkrivanje tumora pri klinici za tumore. Potrebno je tu naglasiti da je izgradnja takvog centra bila predviđena prije dvadeset godina kada je učestalost pojavnosti raka bila deset puta manja nego li je to danas. Nedostatak obećanja su rokovi u kojem će se takav projekt i realizirati, ali ja se nadam da će se to realizirati što skorije.

Sada smo svjedoci agresivnije kampanje protiv pušenja i to svakako treba pozdraviti gdje ćemo rezultate takve kampanje imati tek za nekoliko godina, ali je takva kampanja svakako potrebna i ona mora ići u pravcu da se dokaže onomu tko puši da je neodgovoran po sebe i svoju okolinu. Sjećam se da su za vrijeme velike pojavnosti tuberkuloze u čekaonicama domova zdravlja postojale pljuvačnice, što je danas nezamislivo. Slično će se nadam dogoditi i sa onima koji puše.

U nekim zapadnim zemljama već bilježe pad karcinoma pluća koji se javio kao posljedica tako provedene kampanje, za razliku od nas gdje je taj karcinom u porastu i vodeći je kod muškaraca, a stalno je u porastu kod žena.

Za kraj moram naglasiti, da sve ne ispadne tako crno, da u Hrvatskoj postoje oaze vrhunske medicine, ali one nisu više od toga i svi zajedno moramo poraditi da i drugi centri dođu na zavidniju razinu.