Definicija
Terapijsko jahanje je uporaba konja i aktivnosti orijentiranih prema konjima u svrhu postizanja različitih terapijskih ciljeva: kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, socijalnih, edukacijskih i bihevioralnih. Korist od terapijskog jahanja mogu imati osobe svih dobnih skupina, s različitim oblicima fizičkih, mentalnih i/ili emocionalnih oštećenja

Terapijsko jahanje u Hrvatskoj
Terapijsko se jahanje u nekom od oblika primjenjuje u većini zemalja svijeta. Udruge koje se u Hrvatskoj bave terapijskim jahanjem su:

Krila - terapijsko jahanje, Zagreb, je nevladina, nestranačka i neprofitna sportsko-rekreacijska i dobrotvorna udruga građana čija je osnovna djelatnost terapijsko jahanje za osobe s tjelesnim oštećenjima. Kontakt: KRILA - Terapijsko jahanje, Gornji Bukovac 18a, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel/fax: (01) 23 42 314, e-mail: krila@krila.hr, URL: http://www.krila.hr

MOGU - jahanje za osobe s posebnim potrebama, Osijek. Udruga postoji od 1998.g., a aktivnost, s prekidima u kontinuitetu, postoji od 1989.g. provodi programe terapijskog, rekreativnog i sportskog jahanja za osobe svih dobnih skupina, s različitim oblicima fizičkih, mentalnih i/ili emocionalnih oštećenja. Kontakt: MOGU, Psunjska 19, 31000 Osijek, tel: (031)303742, mob: 098372651, fax: (031)307420, e.mail: mogu@mogu.hr. URL: http://www.mogu.hr

Pegaz - Udruga za terapijsko jahanje, Rijeka. Udruga je osnovana u travnju 2001. godine kao udruženje građana koji se slobodno i dragovoljno udružuju s ciljem poticanja, pomaganja i razvijanja svih aktivnosti vezanih za organizirano izvođenje terapijskog jahanja kao metode rehabilitacije i rekreacije za djecu s posebnim potrebama različitih vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju grada Rijeke i susjednih općina. Kontakt: mirjana.stojnovic@ri.hinet.hr

Vihor - udruga za terapijsko jahanje, Zemunik donji, novoosnovana udruga koja bi s radom trebala započeti 12. prosinca.
Terapijsko jahanje se za određenu novčanu naknadu također nudi i u nekim konjičkim klubovima.

Povijest terapijskog jahanja
Nije točno poznato kad je terapijsko jahanje postalo posebna disciplina. Postoje povijesni zapisi o invalidima koji su jahali konje čak i u drevnoj Grčkoj. Čak i tada se davalo na znanje kako jahanje nije samo oblik transporta već sredstvo za poboljšanje zdravlja i kvalitete života osoba s hendikepom.
Prije stotinjak godina Engleska je prepoznala jahanje za onesposobljene kao koristan oblik terapije i ponudila terapijsko jahanje ranjenim vojnicima u Oxford bolnici tijekom prvog svjetskog rata. Do 1950. britanski fizioterapeuti su istraživali mogućnosti jahanja kao terapije za sve oblike invalidnosti. Britanska udruga terapijskog jahanja, The British Riding for the Disabled Association (RDA), osnovana je 1969. uz entuzijastičnu potporu kraljevske obitelji.
Liz Hartel je privukla pozornost na jahanje za invalide kad je osvojila srebrnu medalju za dresuru na olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952., unatoč tome što su joj obje noge bile djelomično paralizirane zbog poliomijelitisa. Ona i Ulla Harpoth, fizikalna terapeutkinja iz Kopenhagena, nastavile su upotrebljavati konje kao terapiju za svoje pacijente. U SAD se terapijsko jahanje razvilo kao oblik rekreacije i sredstvo motivacije za edukaciju, kao i zbog svojih terapijskih mogućnosti. Sjevernoamerička druga terapijskog jahanja, The North American Riding for the Handicapped Association (NARHA), osnovana je 1969. godine kao savjetodavno tijelo različitim udrugama terapijskog jahanja u SAD i susjednim zemljama.
Danas osobe koje se koriste terapijskim mogućnostima jahanja pokazuju iznimna postignuća na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.
Hipoterapija (fizikalna terapija na leđima konja, koja koristi konja kao terapeuta) razvila se kao medicinska grana priznata u brojnim zemljama.
Terapijsko jahanje je priznata i poznata metoda za poboljšanje života onih koji odbijaju dopustiti bolesti i invalidnosti da ih ograniči.

Konjaništvo za osobe s posebnim potrebama
Osobe s posebnim potrebama mogu se uključiti u različite oblike konjaništva, ovisno o svojim sposobnostima, željama i preporuci fizioterapeuta.
Terapijsko jahanje je proces učenja jahanja koje nadzire instruktor. Rad se može obavljati individualno, ali češće u skupini. U suradnji s fizioterapeutom planiraju se ciljevi programa i vrednuje postignuto. Terapijski ciljevi se postavljaju individualno za svaku osobu temeljem poznavanja njenih/njegovih mogućnosti i ograničenja. Primjenjuje se kod 25 različitih vrsta dijagnoza ili teškoća u razvoju kao što su cerebralna paraliza, spina bifida, mišićna distrofija, autizam, mentalna retardacija, Downov sindrom, hiperaktivnost, epilepsija, smetnje govora, čitanja i pisanja, smetnje vida i sluha, emocionalne smetnje, poremećaji u ponašanju, pedagoška zapuštenost, zlostavljanje i niz drugih.
Zajedničko jahanje, sujahanje, provodi se kad se osoba ne može prilagoditi kretnjama konja, ima poremećaj ravnoteže i/ili nadzora glave. U ovom slučaju instruktor ili fizioterapeut sjede iza jahača, podržava ga i nadzire ravnotežu. Kako bi se postigao željeni cilj nužno je sudjelovanje postranih pomagača i vodiča.
Hipoterapija jest oblik medicinskog liječenja gdje se za postizanje terapijskog cilja koriste trodimenzionalni pokreti konja. Rije dolazi od grčkog "hippos" što znači konj. Posebno obučeni fizioterapeuti, radni i govorni terapeuti koriste ovaj oblik liječenja za klijente koji imaju oštećenje pokreta. Konjski hod stvara osjetni podražaj koji se mijenja, ritmičan je i ponavljan. Jahač odgovara pokretima tijela sličnima pokretima zdjelice pri hodanju. Razne mogućnosti konjskog hoda omogućuju terapeutu stupnjevanje osjetnih podražaja te uporabu pokreta u kombinaciji s drugim oblicima liječenja za postizanje cilja. Pacijenti oduševljeno reagiraju na ugodan način učenja i vježbanja u prirodnom okruženju.
Rekreacijsko jahanje osobama s posebnim potrebama omogućuje razvijanje potencijala i nastavak bavljenja konjaništvom. Ovaj oblik jahanja se može obavljati u više oblika, od zajedničkog jahanja s drugom osobom zbog nemogućnosti samostalnog jahanja, do sudjelovanja na takmičenjima u dresuri i konjaništvu. Jedan dio se s vremenom priključi jahaćim klubovima i bavi se konjaništvom kao i svi ostali članovi.

Učinci terapijskog jahanja

Fizikalni učinci
- razvoj ravnoteže i osjećaja za simetriju
Kako se konj kreće jahaču se konstantno remeti ravnoteža i zahtijeva trajno naizmjenično stezanje i opuštanje mišića. Ova vježba angažira i duboke mišića do kojih nije moguće doći uobičajenom fizikalnom terapijom. Trodimenzionalni ritmični pokreti konja slični su pokretima hodanja i uče mišiće nogu i trupa ritmičnim pokretima. Postavljajući jahača u različite položaje na konju, mogu se vježbati različite grupe mišića. Zaustavljanje i ponovno kretanje konja te promjena brzine i smjera pridonose željenom učinku.
- jačanje mišića
Mišići se jačaju zbog povećane uporabe tijekom jahanja. Iako je jahanje vježba, doživljava se kao užitak te zbog toga jahač ima veću toleranciju i motivaciju za produženje vremena vježbanja.
- poboljšanje koordinacije, brži refleksi i bolje motoričko planiranje
jahanje konja zahtijeva dobru koordinaciju kako bi se dobio željeni odgovor od konja. Kako konj daje povratne informacije na svaki jahačev pokret, lako je vidjeti kad se postupa ispravno. Ponavljanje određenog slijeda pokreta potrebnog za kontroliranje konja ubrzava reflekse i pomaže u motoričkom planiranju.
- rastezanje ukočenih mišića
Jahanje konja zahtijeva rastezanje mišića aduktora (primicača) bedra. Ovo se postiže istezanjem prije jahanja te početkom jahanja na uskom konju i postepenom prijelazu na šire konje. Gravitacija pomaže rastezanju prednjih nožnih mišića kad jahač sjedi na konju bez stremena. Jahanje sa stremenom u razini peta ili ispod pomaže istezanju Ahilove tetive i mišića lista. Mišići stomaka i leđa se istežu ako se jahača ohrabri na održavanje uspravnog položaja pri jahanju usprkos pokretima konja. Mišići ruke i šake se rastežu tijekom rutinskog vježbanja na konju te tijekom držanja i korištenja uzda.
- popuštanje grčeva (spazama)
Spastičnost se smanjuje ritmičnim pokretima konja. Toplina konja potiče opuštanje tijela, osobito nogu. Uzjahivanje pomaže popuštanju grčeva mišića ekstenzora (ispružača) nogu. Držanje uzdi pomaže popuštanju grčeva fleksora (savijača) ruku. Mnogi od razvojnih položaja su razvijeni kako bi se otklonili ili smanjili grčevi. Umor također smanjuje grčeve jer dovodi do relaksacije.
- povećana pokretljivost zglobova
Smanjenjem grčeva povećava se obim pokreta u zglobovima. Obim pokreta se također povećava i poboljšava ponavljanjem penjanja i silaska s konja, postavljanja sedla, timarenjem konja i vježbanjem tijekom lekcija.
- smanjenje abnormalnih pokreta
popuštanjem spazma i povećavanjem obujma pokreta, sprječava se pojava abnormalnih pokreta. Tehnike opuštanja tijekom jahanja također pomažu njihovu sprječavanju.
- poboljšana respiracija i cirkulacija
iako se jahanje ne smatra kardiovaskularnim (srčano-žilnim) treningom, kas i galop poboljšavaju i disanje i cirkulaciju.
- poboljšan apetit i probava
kao i svi oblici vježbanja, jahanje potiče apetit. Probavni sustav je također stimuliran i povećava se učinkovitost probave.
- osjetna integracija
jahanje stimulira taktilne osjećaje kroz osjet dodira i okolišnih podražaja. Sustav ravnoteže se stimulira pokretima konja, promjenama smjera i brzine. Njušni sustav odgovara na brojne mirise u štali i na ranču. Vidni sustav se koristi za kontroliranje konja. Brojni zvukovi potiču uporabu slušnog sustava. Svi ovi osjeti rade zajedno i integrirani su u činu jahanja. Aktivirani su proprioceptori (receptori, prijamnici, koji donose informacije iz mišića, tetiva, ligamenata i zglobova) i poboljšavaju propriocepciju, doživljaj tijela u prostoru.

Psihološki učinci
- općenito dobro osjećanje
Vježbanje na svježem zraku u prirodi, izvan bolnice, liječničke ordinacije, terapijskih prostorija i dvorana ili kuće pomaže ljudima da se osjećaju bolje.
- poboljšano samopouzdanje
Samopouzdanje se stječe usavršavanjem vještine koju obično izvode zdrave osobe. Sposobnost kontroliranja životinje koja je mnogo veća i jača djeluje vrlo povoljno na samopouzdanje. Sudjelovanje u događajima kao što su priredbe i izvedbe povećava osjećaj postignuća.
- povećano zanimanje za vanjski svijet
Osobama koje dopuštaju bolesti, poremećaju ili invalidnosti da ih ograniči, svijet se svakim danom sve više sužava. Jahanje povećava zanimanje za događaje oko jahača, jahač istražuje svijet s konjem. Čak i vježbanje postaje zanimljivije ako se radi na konju.
- povećano zanimanje za vlastiti život
Uzbuđenje jahanja, doživljaji i iskustva stimuliraju jahača, potiču ga na razgovor o tome i komunikaciju.
- poboljšane sposobnosti preuzimanja rizika
Jahanje je rizičan sport. Jahač treba naučiti kontrolirati strah kroz ostajanje na konju, kao i pri pokušajima učenja novih vještina i položaja na konju.
- razvoj strpljenja
Kako i konj ima mozak, jahač se uči strpljenju dok pokušava izvoditi vještine na konju ako konj ne surađuje. Ponavljanje temeljnih principa jahanja također pomaže razvoju strpljenja.
- emocionalna kontrola i samodisciplina
Jahač brzo nauči kako jahač bez kontrole znači konja bez kontrole. Vikanje, plakanje i emocionalni ispadi uznemiruju konja, što opet plaši jahača. Jahači uče kontrolirati svoje emocije i prikladno ih izraziti.
- osjećaj normalnosti
Tijekom usavršavanja vještine za koju se smatra kako je teška i posve zdravim osobama, jahač se osjeća normalnim.
- povećanje kontrole
Jahač počinje doživljavati kako ima sve veću kontrolu nad svojim životom i svijetom kako se povećava mogućnost kontroliranja konja.

Socijalni učinci
- prijateljstvo
iako jahanje može biti samostalna aktivnost, obično se provodi u grupama. Jahači dijele zajedničku ljubav prema konjima i zajedničko iskustvo jahanja, što je dobar temelj za gradnju prijateljstva.
- razvoj poštovanja i ljubavi prema životinjama
Konji zahtijevaju mnogo njege i pozornosti. Jahači se vežu za ove životinje. Razvijaju zanimanje za njih i uče kako se o njima brinuti. Nauče kako na prvo mjesto staviti potrebe konja.
- povećanje iskustva
Raznim iskustvima povezanim s jahanjem nema kraja. Od samog jahanja pa brige za konja, odlazaka na izložbe i izvedbe, učenja građe konja, jahač neprestano doživljava nova iskustva i raste. Konj također omogućuje jahaču odlazak na mjesta koja su inače nedostupna zbog moguće invalidnosti ili bolesti.
- užitak
Jahanje je nedvojbeno zabavno. Jahač doživljava uzbuđenje i užitak svaki put kad dođe na lekciju.

Edukacijski učinci
- učenje čitanja
prije nego nauči čitati osoba treba prepoznavati različite oblike, veličine pa čak i boje. Ovo se lakše može naučiti na konju, kroz igru i aktivnosti. Kad je učenje dio jahanja, manji je otpor prema tome. Uporabom znakova postavljenih oko arene mogu se učiti slova te čitanje riječi. Igre koje uključuju riječi i znakove za "izlaz", "opasnost", "stop" itd. pomažu učenju vžnih vještina uključujući čitanje.
- učenje matematike
Brojanje se može naučiti brojanjem konjevih koraka, predmeta u areni ili čak konjevih nogu i ušiju. Koncept brojeva se uči uspoređivanjem broja nogu konja i jahača. Zbrajanje i oduzimanje se uče kroz igre bacanja brojem označenih predmeta te dodavanja i oduzimanja brojeva. Učenjem matematičkih koncepta kroz igru smanjuje se otpor prema učenju.
- motoričko planiranje
Čak i jednostavni zadaci kao držanje i korištenje olovke zahtijeva opsežno motoričko planiranje. Znati što dolazi prvo u rasporedu događanja važan je dio provođenja svih aktivnosti. Te i druge vještine uče se tijekom jahanja kroz uporabu prepreka i mnogih drugih igara i aktivnosti.
- poboljšana oko-šaka koordinacija
Koordinacija između oka i šake je važna za vještine kao što je pisanje. Ove se vještine mogu naučiti u aktivnostima i igrama terapijskog jahanja.
- vidna/prostorna percepcija
Vidna i prostorna percepcija jest naša svijest o obliku i prostoru i naše razumijevanje povezanosti među oblicima u okolišu. Ovdje je uključena usmjerenost (razlikovanje lijevog od desnog); prostorna percepcija (razlikovanje objekata koji su po obliku slični, ali prostorno različiti, npr. "h" i "b"; percepcija oblika (npr. razlikovanje "h" i "m"), prepoznavanje likova (razlučivanje lika od pozadine) i vidna sekvencijalna memorija (kao pamćenje simbola u posebnom slijedu ili uzorku). Postavke čitanja i matematike uključuju vidno-prostornu percepciju. Vidno-prostorna percepcija se poboljšava kao prirodan rezultat kontroliranja konja. Za poboljšanje ovog područja mogu se raditi dodatne vježbe.
- diferencijacija
Jahač uči diferencirati (razlikovati) značajne od beznačajnih podražaja iz okoliša. Poboljšanje ovog područja nastupa kad jahač nauči obratiti pozornost na konja i stvari koje mogu utjecati na konja.

Izvori informacija:
www.strides.org
www.americanequestrian.com
www.mogu.hr
www.krila.hr
www.multilink.hr/pegaz/