galopni ritam-za vrijeme svake srčane revolucije nastaju tri tona u ritmu galopa. Često ima patološko značenje. Za razliku od pocijepanih tonova u galopnom ritmu se radi o novom trećem tonu, a razmak između sva tri tona je približno jednak. Dijagnostički i prognostički najvažniji je protodijastolični i presistolični galopni ritam. Treći ton javlja se na početku dijastole ili u presistoli. Nastaje zbog naglog naviranja krvi u desni ventrikul. Krv proizvede natezanje i vibracije mlohave, atonične stjenke ventrikula. Od fiziološkog galopa razlikuje se u okviru kliničke slike.

gangrena-nekroza, odumiranje tkiva, najčešće radi prekida cirkulacije , a potom i djelovanja bakterija. Razlikujemo: 1. Suha gangrena; nastaje na okrajinama, najčešće na potkoljenicama i na prstima nogu. Promjena je tamnosmeđe do crne boje, suha, dobro ograničena. 2. Vlažna gangrena; nastaje uslijed kolikvacijske nekroze uz djelovanje bakterija. Tkivo se krpičasto raspada i jako zaudara.

gastroskopija-dijagnostička metoda, endoskopski pregled želučane sluznice pomoću fiberoptičkog fleksibilnog endoskopa koji omogućava i neke zahvate na sluznici (npr. uzimanje uzorka za mikroskopsku dijagnostiku, zaustavljanje krvarenja).

Gaucherova bolest-genetski nasljedna bolest. Glavna je značajka bolesti manjak aktivnosti enzima glukocerebrozidaze, koja normalno razdvaja ostatke glukoze od ceramida. To uzrokuje nakupljanje glukocerebrozida retikuloendotelnim stanicama, posebno u jetri, slezeni i koštanoj srži. Tip I ove bolesti, također nazvan i kronični neurogenetski oblik, čini 99% slučajeva Gaucherove bolesti. Obilježena je hepatosplenomegalijom, a središnji živčani sustav nije zahvaćen. Za razliku od drugih oblika, kompatibilan je s drugim životom. Tip II je visoko letalan, zahvaća središnji živčani sustav, a pogađa djecu od oko 6 mjeseci starosti. Tip III zahvaća mozak i visceralne organe, težina je bolesti srednja između tipa I i tipa II.

gen-dio molekule DNA koji kodira jedan funkcionalni protein.

genom čovjeka-ukupni skup svih nasljednih faktora. Osnovnu tvar nasljeđivanja čini deoksiribonukleinska kiselina (DNA), koja se nalazi uglavnom u staničnoj jezgri. Genom čovjeka sadrži 30 000-40 000 gena, što je mnogo manje nego što se predviđalo.

genum recurvatum-stanje kod kojega je moguća hiperekstenzija koljena.

genu valgum (X-koljeno)-angularna deformacija koljena i potkoljenice. Tibija i femur normalno čine u koljenu lateralno otvoren tupi kut od oko 174°. Ako je taj kut manji od 170°, tj. valgus položaj veći od 10° postoji genu valgum ili X-koljeno.

genu varum (O-noga)-angularna deformacija koljena i potkoljenice. Poremećaj je tek donekle suprotan genu valgum (X-koljeno) jer devijacija osi nije ograničena samo na koljeno, već su zahvaćeni i metafizarni i dijafizarni dijelovi femura i tibije.

gigantizam-povećani rast koji nastaje zbog prekomjernog lučenja hormona rasta prije zatvaranja epifiznih pukotina, najčešće iz adenoma hipofize. Uz prekomjeran rast, obično preko 2 m, postoji i zakašnjeli pubertet koji pridonosi longitudinalnom rastu i kasnijem zatvaranju epifiznih pukotina. Radi se o vrlo visokim mladim ljudima s nesrazmjerno dugim rukama i nogama, velikim šakama i stopalima, smanjen libido, eventualna pojava dijabetesa insipidusa.

gigantocelularni tumor (osteoklastom)-agresivni tumor kosti građen od pravih gigantskih tumorskih stanica. Zbog obilja krvnih žila i ponavljanog krvarenja izlučuje u tkivo hemosiderin, što daje karakterističnu čokoladnu boju tumoru. Javlja se u dobi 20-40 godina. Najčešće se nalazi u epifizama dugih kostiju. Posjeduje agresivni i invazivni potencijal, a ponekad se opaža izrazita zloćudna transformacija do tada histološki dobroćudnog tumora. Određeni broj je zloćudan od samog početka rasta. Liječenje: kirurško.

giht-vidi ulozi

Gilbertov sindrom-kronična benigna nekonjugirana hiperbilirubinemija. Nasljedni poremećaj, četri puta češći kod muškaraca nego kod žena. U većine bolesnika radi se o smanjenom prijenosu bilirubina u hepatocite, a u trećine je reducirana i glukuronil-transferaza. Klinički se prezentira prolaznim žuticama (javljaju se npr. kod gladovanja, uzimanja alkohola, umora).

ginekomastija-povećane dojke u muškaraca (npr. u oštećenjima jetre, kod ciroze, različitim endokrinim bolestima).

glaukom-oboljenje oka karakterizirano povećanjem intraokularnog pritiska, ekskavacijom papile vidnog živca i paracentralnim skotomima u vidnom polju. G. može biti kongenitalan ili se javlja tijekom života kao primarni, bez drugih promjena na oku ili sekundarni zbog drugih promjena na oku.

glaukom, akutni-bolno, crveno oko s gubitkom vida uzrokovano naglim povišenjem intraokularnog tlaka zbog potpunog zatvaranja komornog kuta. Napadaj se javlja obično kod starijih ljudi kod kojih postoji povećanje leće zbog starenja. Iznenada se pojavljuje kao grom iz vedra neba. Javlja se cilijarna injekcija tipa staze, edem rožnice, hipoestezija ili anestezija rožnice. Zjenica je u semimidrijazi, nepokretna i vertikalno ovalno izdužena. IOT je visok, oko je tvrdo kao kamen pri digitalnom mjerenju. Bolovi su jaki, cilijarnog tipa s iradijacijom prema čelu, zubima. Bolesnik se drži za oko, ima mučninu i povraćanje. Etiološki, radi se o akutnom napadaju primarnog glaukoma uskog kuta.

glomerulonefritis-obostrana nebakterijska upala bubrega koja zahvaća glomerule, a i druge dijelove nefrona i intersticij. Ako su svi glomeruli zahvaćeni radi se o difuznom obliku, a ako je zahvaćen samo jedan dio radi se o fokalnom obliku. G. je primaran ako je to jedino ili dominantno zbivanje u organizmu, a sekundaran je ako se radi o popratnoj pojavi neke druge bolesti (npr. SLE). Prema mehanizmu nastanka najvažnija su dva oblika 1. G. nastaje uslijed stvaranja protutijela na glomerulsku bazalnu membranu (npr. Goopastureov sindrom) 2. G. nastaje zbog taloženja imunih kompleksa u glomerulske strukture (npr. akutni poststreptokokni glomerulonefritis). Prema kliničkim obilježjima g. se dijeli na 1. Akutni, naglo progredirajući 2. G. s nefrotskim sindromom 3. Perzistentni oligosimptomatski 4. Kronični progresivni g.

glomeruloskleroza-stvaranje ožiljaka i fibroze u glomerulu koje je najčešće povezano s aterosklerozom ili dijabetesom.

gnoj-upalni eksudat koji se sastoji od raspadnutih upalnih stanica, raspadnutih stanica oštećenog tkiva, fibrina i bakterija. Nastaje kod infekcije piogenim bakterijama.

gnojna upala-proces karakteriziran stvaranjem obilnog gnojnog eksudata. Gnoj se može širiti difuzno po tkivu (flegmona), može ostati lokaliziran (apsces) ili prekriva površine različitih struktura. Uzrokovana je piogenim bakterijama (npr. stafilokoki, pneumokoki, meningokoki, gonokoki).

Goodpastureov sindrom-rijetka bolest uzrokovana protutijelima za antigene zajedničke i glomerulima i plućnim bazalnim membranama. Stanje je obilježeno proliferativnim glomerulonefritisom i hemoragijskim intersticijskim pneumonitisom. Većina slučajeva započinje klinički dišnim simptomima, prije svega hemoptizom i rendgenskim znakovima obostranih mrljastih infiltrata.

Graeffeov znak-klinički znak vezan uz hipertireozu. Pri pogledu prema dolje vidljiva je bjelina sklere iznad šarenica.

granulom-poseban oblik kronične upalne reakcije. Granulom se sastoji od mikroskopskih nakupina makrofaga koji se mogu transformirati u stanice poput epitelnih ( tzv. epiteloidne stanice koje su okružene pojasom mononuklearnih leukocita, uglavnom limfocita i katkad plazma-stanica. Dva su glavna tipa granuloma: 1. Granulomi stranog tijela potaknuti inertnim stranim tijelima 2. Imuni granulomi koji nastaju zbog prisutnosti neprobavljivih čestica ili mikroorganizama (npr. bacil tuberkuloze) i zbog imunosnog odgovora posredovanog T-stanicama. Glavni primjer granulomskih bolesti jesu tuberkuloza, ali i sarkoidoza, lepra, bruceloza, i neke gljivične infekcije.

Gravesova bolest-najčešći uzrok tireotoksikoze. Hiperfunkcija štitnjače koju karakterizira klasični trijas: tahikardija, egzoftalmus i difuzna struma uz znakove općeg metabolizma. Povišeno lučenje hormona štitnjače uzrokuju imunoglobulini tipa IgG koji predstavljaju protutijela protiv vlastite štitnjače (thyroid stimulating immunoglobulin). Klinička slika odgovara slici hipertireoze. Osim protruzije bulbusa javljaju se i drugi očni simptomi: periorbitalni edem uz ograničenje konvergencije (Moebiusov znak), retrakcija gornje vjeđe s otkrivanjem gornjeg ruba šarenice (Graeffeov znak), strabizam, diplopija, nejasan i smanjen vid. Ponekad se javlja i peritibijalni edem karakteriziran debelom kožom i hidrofilnim mukopolisaharidima.