magnetska rezonancija(MR, NMR)-neinvazivna dijagnostička metoda prikaza tijela pomoću snažnih magnetskih polja. Jakim elektromagnetima stvaraju se snažna magnetska polja. Izloženi magnetskom polju, atomi vodika i nekih drugih elemenata počinju odašiljati radiovalove rezonantnih frekvencija čime odaju svoj položaj u prostoru. Te valove hvataju antene postavljene oko bolesnika, a podaci se prosljeđuju do računala koji obrađuje dobivene podatke. Tako nastaju tomografske slike tijela, koje odgovaraju gustoći rasporeda atoma vodika. Ova je metoda posebno indicirana za prikazivanje mozga, kralježnice, zglobova i abdominalnih organa.

malapsorpcija-stanje nedovoljne apsorpcije najjednostavnijih komponenti hranjivih tvari (monosaharidi, aminokiseline, monogliceridi, masne kiseline, vitamini, minerali, elektroliti, voda). Uzrok malapsorpcije može biti bolest organa koji sudjeluju u probavi hrane (jetra, gušterača), nedostatak probavnih sokova u crijevu i posljedično otežana razgradnja hrane ili prebrzi prolaz hrane kroz crijeva. Kliničku sliku karakteriziraju proljev, steatoreja, gubljenje na težini, opća slabost, dehidracija, anemija, sklonost krvarenjima.

mamografija-rendgensaka metoda nativnog (bez kontrasta) prikaza dojki. Upotrebljava se posebna tehnika samo za meke česti.

mamoplastika-kirurška operacija dojke kojoj je cilj poboljšanje estetskog izgleda dojke. Dvije su osnovne metode "plastike" dojki: 1.rekonstrukcija dojke 2. mastopeksija (redukcijska "plastika" dojke i amputacija).

manično-depresivna psihoza-endogena duševna bolest kod koje dolazi do stalnog izmjenjivanja maničnih i depresivnih faza. Spada u skupinu teških endogenih afektivnih psihoza. U maničnoj fazi bolesnik je ekscitiran, pun energije, dobrog raspoloženja, s bujicom ideja, dok u depresivnoj fazi dominiraju simptomi depresije. Između faza bolesti bolesnik se doima zdrav.

manija-endogena psihoza, koja se rijetko nalazi kao samostalan entitet, češće udružena sa depresijom u manično-depresivnoj psihozi. Kod manije dolazi do poremećaja misli (javlja se bujica ideja), afekta (stalno povišeno raspoloženje, sreća, uzbuđenje) i motorike.

mastopatija ( fibrocistična bolest dojki)-degenerativna bolest ženske dojke karakterizirana stvaranjem brojnih cista okruženih nabujalim vezivom. Glavni je simptom osjećaj težine u dojci i bolnost , a palpacijom se mogu napipati čvoraste tvorbe različitih veličina. To je dobroćudna bolest, koja rijetko prelazi u rak.

megakolon (megacolon)-distendirano debelo crijevo praćeno konstipacijom ili opstipacijom. Megakolon se javlja unekoliko oblika: 1. Hirschsprungova bolest nastaje zbog odsustva ganglijskih stanica autonomnog živčanog sustava u zahvaćenom dijelu debelog crijeva (kongenitalna aganglioza kolona) 2. Kronični idiopatski psihogeni megakolon javlja se u kasnijem djetinjstvu ako dijete dugotrajno potiskuje defekaciju 3. Stečeni megakolon javlja se u nizu bolesti kao što su Chagasova bolest, amiloidoza, skleroderma, bolesti perifernih živaca, kod zlouporabe morfina i heroina.

melanom, maligni-jako zloćudan tumor kože i sluznica, građen od melanocita, karakteriziraju ga lokalna agresivnost i velika sklonost ranom limfogenom i hematogenom metastaziranju. Melanom je bolest uglavnom bijele rase. Četri su osnovna podtipa: 1. Lentigo maligna melanom (LMM) 2. Melanoma nodulare (MN) 3. Superficial spreading melanoma (SSM) 4. Melanoma malignum acrolentiginosum (ALM).

melena (melaena)-crna, katranasta stolica znak je krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava. Za razliku od toga, pri krvarenju iz donjih dijelova crvena boja krvi ostaje nepromijenjena.

menarhe (menarche)-prva menstruacija u žene. Kod nas se obično javlja između 12-13 godine života, ranije u gradskih nego u seoskih djevojaka.

Meniereova bolest (morbus Meniere)-hidrops labirinta unutarnjeg uha koji nastaje zbog poremećaja cirkulacije u labirintu, a karakteriziran je napadajima vrtoglavice, šumom u uhu i nagluhosti. Hidrops nastaje zbog hiperprodukcije, zbog hiporesorpcije endolimfe ili zbog poremećaja osmotske ravnoteže. Smatra se sa ova bolest nije specifični patološki entitet, već da se radi o nespecifičnom odgovoru labirintnog tkiva na različite bolesti i poremećaje u organizmu. Uzrok mogu biti disfunkcija autonomnog živčanog sustava, psihogeni uzroci (psihoorganska bolest), alergija unutarnjeg uha, elektrolitski disbalans. U simptomatologiji nalazimo vrtoglavice, šum i nagluhost, ataksije, nistagmus, mučninu i povraćanje. Jedan takav tipičan napad traje najčešće pola do dva sata.

mijastenični sindrom-abnormalna zamorljivost voljno inervirane muskulature, koja se pojavljuje za vrijeme mišićnog rada i ponovno se , još u početku bolesti, oporavlja u mirovanju. Tipično se pojavljuje uz karcinom bronha (karcinom malih stanica).

mijastenija gravis (myastenia gravis)-autoimuna bolest posredovana antitijelima, sa smanjenim broje mišićnih acetilkolinskih receptora, koji vode do mišićne slabosti. Anti-acetilkolin-receptor antitijela mogu se naći kod 90% oboljelih i oni uzrokuju smanjivanje postsinaptičkih receptora. Bolest se najčešće prezentira u mlađih odraslih osoba kao brzo nastupanje umora. Bolest može progredirati u stalnu slabost mišića. Najčešće su zahvaćeni (često i prvi) ekstraorbitalni, bulbarni mišići, mišići na distalnim dijelovima udova, mišići trupa. Upadljivi znakovi su ptoza, diplopija. Bolest je povezana sa tumorom timusa, hipertiroidizmom, reumatoidnim artritisom, SLE-om.

midrijaza-proširenje zjenice. Fiziološki, zjenice se šire u tami, ili kod podraženog simpatičkog sustava. Patološki, proširenje zjenica se može naći kod intrakranijalnog krvarenja, kod otrovanja alkoholom, u šoku, kod glaukoma, kod psihičkih uzbuđenja.

migrena-spada u skupinu glavobolja vaskularne etiologije. Početak bolesti je obično između 5-30 godina, dok 70% bolesnika ima pozitivnu obiteljsku anamnezu Migrena ima tri glavna klinička oblika: 1. klasična migrena počinje aurom (skupom simptoma koji se javljaju pred glavobolju) koja traje pola do sat vremena, zatim se javlja glavobolja u obliku hemikranije (zahvaćena polovica glave), a na kraju nastupa bol tupa i difuzna 2. komplicirana migrena karakterizirana je jako produženom aurom, postoji hemikranija i difuzna bolnost 3. obična migrena nema auru, ali postoji hemikranija i na kraju difuzna bolnost glave. Aura je skup simptoma koji nastaju pred glavobolju, tipični su za svakog pojedinog bolesnika. Najčešći su oftalmički simptomi (fortifikacijski skotom-u vidnom polju vide se cik-cak linije), parestezije (izgubljeni osjet na jednoj strani tijela), gubitak govora, prolazna hemipareza, halucinacije, vertigo. Glavobolja (hemikranija) je pulzirajuća, lokalizirana temporalno, "iza oka", traje pola do dva dana. javlja se uvijek na jednoj strani glave, ali često mijenja stranu. Uz to postoji mučnina, povraćanje, fotofobija. Bolesnik je blijed, loše izgleda, znoji se, osjeća vrtoglavicu. Tupa i mukla difuzna glavobolja koja se javlja na kraju traje 2-3 sata. Aktivirajući faktori za migrenu mogu biti stres, promjena u razini hormona (menstrualni ciklus), pad razine glukoze u krvi, hrana (sir, čokolada, orasi, alkohol), izlaganje suncu, neki lijekovi (rezerpin, nitroglicerin, kontraceptivi). Terapija prekidanja napadaja migrene sastoji se u mirovanju, uzimanju analgetika, aspirina ili ergotaminskih pripravaka. Terapija sprječavanja novih napadaja bazira se na primjeni ß-blokera, lijekova sa antiagregacijskim djelovanjem (aspirin), antidepresivima i antagonistima serotonina.

miogeloza-opipljiva bolna otvrdnuća muskulature.

mioklonus-iznenadne brze, poput trzaja nevoljne kretnje uzrokovane mišićnim kontrakcijama.

mioza-sužavanje zjenice. Zjenica se normalno sužuje pri osvjetljavanju oka. Patološku miozu nalazimo nalazimo kod trovanja opijatima i u uremičnoj komi.

moždana kap (cerebrovaskularni inzult, CVI, apopleksija)-akutna ili subakutna pojava neuroloških simptoma uzrokovana lokaliziranim poremećajem arterijske cirkulacije mozga. Predisponirajuća stanja za CVI su arterijska hipertenzija, srčane bolesti (npr. fibrilacija atrija s trombima u pretklijetki), hiperlipidemije, dijabetes melitus, pretilost, prekomjerno pušenje, životna dob, poremećaji zgrušavanja, komplicirana migrena. Prema patološko-anatomskom nalazu CVI se dijeli u dvije velike skupine: 1. ishemijski CVI (85%) nastaje uslijed prekida moždane cirkulacije, obično zbog trombotične ili embolijske stenoze ili okluzije moždanih arterija 2. hemoragijski CVI (15%) nastaje kao posljedica rupture moždanih krvnih žila. Najčešći uzroci CVI-a su ateroskleroza, arterioskleroza i okluzije moždanih krvnih žila embolusom. CVI se prema kliničkom stadiju bolesti dijeli na: 1. tranzitorna ishemična ataka (TIA) 2. reverzibilni ishemični neurološki deficit (RIND) 3. inzult u razvoju 4. dovršeni inzult.

mukoviscidoza (cistična fibroza)-autosomno-recesivno nasljedna bolest koja zahvaća mnoge epitelne organe, osobito egzokrine žlijezde. Osnovni poremećaj jest nemogućnost zadržavanja dovoljnih količina kloridnih iona van stanice, uz posljedičnu povećanu resorpciju natrija i vode u stanice. Dolazi do dehidracije sekreta koji postaje zgusnut i žilav. Velika većina bolesnika ima kroničnu bolest pluća, pankreasnu insuficijenciju i povećanu količinu klorida u znoju.

multipla skleroza (MS)-neurološka bolest, zahvaća mlađu populaciju, uglavnom između 20-40 godina, rjeđe zahvaća djecu i starije osobe. Patološku osnovu čine žarišta demijelinizacije u živčanom sustavu (osim u perifernom). Propada mijelinska ovojnica, dok je akson i dalje očuvan, pa dolazi do otežanog prijenosa živčanih podražaja. Etiologija i patogeneza bolesti još nisu sasvim razjašnjeni, stoga ne postoji ni prava terapija. Bolest je češća na sjevernoj zemljinoj poluci, i češće napada bijelu rasu. Hrvatska se nalazi u zoni srednjeg rizika, iako postoje i neka prirodna žarišta bolesti (općina Čabar, Gorski kotar). Bolest može imati dva tijeka: 1. Progresivan tok uz izmjenu relapsa i remisija bolesti, bolest lagano progredira, stanje se sve više pogoršava 2. Kronični progresivni tok bez remisija. Simptomi bolesti po učestalosti: gubljenje snage u jednom ili više ekstremiteta, subjektivne smetnje osjeta, smanjenje oštrine vida, dvoslike, poremećaji ravnoteže, vrtoglavica, smetnje sfinktera. Simptomi bolesti po lokalizaciji oštećenja: sindrom gornjeg neurona: spastične kljenuti, umaranje, motorne slabosti, trbušni refleksi su ugašeni; cerebelarni simptomi: adijadohokineza, intencijski tremor, ataksija, nistagmus, poremećaj govora, skandirajući govor; simptomi moždanog debla: diplopija, paralitički strabizam, internuklearna oftalmoplegija, nistagmus; osjetni sustav: parestezije (osjećaj mravinjanja, žarenja, trnjenja, bockanja), disestezije; poremećaji sfinktera: inkontinencija ili retencija mokraće, vidni poremećaji: retrobulbarni neuritis (bolesnik vidi kao kroz maglu ili uopće ne vidi, bolovi u dubini oka); mentalni poremećaji: euforija koja se izmjenjuje sa fazama depresije, demencija, epileptični napadaji (grand mal). Terapija se dijeli na liječenje mahova bolesti, na liječenje bolesti i na simptomatsku terapiju.