tenezam-bolna defekacija uz osjećaj nepotpunog pražnjenja nakon defekacije.

tenosinovitis, krepitirajući (tenosynovitis crepitans)-posttraumatske promjene koje nastaju nakon pretjerane manualne aktivnosti u fleksornim i ekstenzornim tetivama. Česta lokalizacija su ekstenzorne tetive u području ručnog zgloba. Kod fiksiranog ručnog zgloba bolesnik prvo flektira, a zatim ekstendira prste, pri čemu se osjećaju fine krepitacije s dorzalne i proksimalne strane ručnog zgloba. Ponekad može biti prisutna palpatorna bolnost oboljelog područja. Bolest obično ima benigan tijek, a izlječenje se najčešće postiže ručnog zgloba dorzalnom podlaktičnom longetom u trajanju od 2-3 tjedna.

tenosinovitis, stenozirajući (tenosynovitis stenosans, škljocavi prst) -posttraumatske promjene koje nastaju kao rezultat kroničnog traumatiziranja fleksornih tetiva i njihovih ovojnica na mjestu gdje prolaze ispod glavica metakarpalnih kostiju. Na tetivi nastaju proliferacijske promjene koje uzrokuju njeno proširenje. U početku procesa, fleksija prsta je slobodna, ali ekstenzija se izvodi uz škljocaj koji je često bolan. U kasnijem stadiju bolesti, fleksija također može biti bolna ili čak neizvediva. Terapija se bazira na injiciranju kortikosteroida u ovojnicu tetive iznad metakarpalne kosti. Ako se bolnost ne riješi konzervativnom terapijom, indiciran je kirurški zahvat.

tetanus (tetanus)-bolest ljudi i nekih životinja koju izaziva egzotoksin kojeg izlučuje bakterija Clostridium tetani u inficiranoj rani. Bacil tetanusa u vegetativnom stanju izlučuje vrlo jaki toksin koji djeluje isključivo na živčano tkivo. Spore tetanusa nalaze se u tlu, gdje dolaze izmetom životinja. Do infekcije dolazi uglavnom preko spora, koje ulaze u organizam kroz ranu. Ako u rani naiđu na povoljne anaerobne prilike, spore tetanusa pretvaraju se u vegetativni oblik. Bacili tetanusa ostaju lokalizirani u rani, a za sve udaljene pojave u organizmu odgovoran je toksin koji se širi iz rane bilo hematogeno, bilo centripetalno preko živaca. Toksin djeluje na CNS tako da poremeti inhibitornu neuronsku aktivnost, što ima za posljedicu patološku ekscitaciju, tj. pojačavaju se impulsi koji dovode do mišićne napetosti. Inkubacija bolesti može trajati od dva dana do nekoliko mjeseci. Kod generaliziranog tetanusa prvi simptomi vezani su uz kočenje mišića i porast temperature. Najranije su zahvaćeni mišići za žvakanje, pa bolesnik teže otvara usta (trizmus), lice djeluje ukočeno (facies tetanica), bolesnik djeluje kao da se smiješi zbog nategnutosti mimične muskulature (risus sardonicus). Ukočena muskulatura vrata i leđa dovodi do izvijanja tijela (opistotonus), a zahvaćena muskulatura prsnog koša otežava disanje. Bolesnici se intenzivno znoje. Dva posebna oblika generaliziranog tetanusa su ginekološki tetanus i tetanus novorođenčadi. Osim generaliziranog postoji i rjeđi lokalizirani tetanus, kod kojega grč mišića postoji samo u području ozljede. Smrt kod težih oblika nastupa zbog gušenja ili teške cerebralne intoksikacije s poremećajem svijesti i hiperpireksijom. Prognoza je loša kod bolesnika s inkubacijom kraćom od tjedan dana, ako grčevi nastupe već prvi dan, ili ako je rana lokalizirana na glavi ili trupu. Tetanus nosi letalitet od 40-50%. Terapija tetanusa sastoji se od pravilne kirurške obrade rane, primjene antibiotika i antitoksičnog konjskog seruma protiv tetanusa, a uz to se bolesniku daju sedativi i mišićni relaksansi.

tikovi-ponavljajuće, nevoljne, brze kretnje različitih mišićnih skupina (najčešće se javljaju na muskulaturi lica).

traheotomija-kirurški zahvat kojim se pravi otvor na prednjoj stjenci vratnog dijela traheje i time omogućuje disanje koje je prije zahvata bilo otežano ili nemoguće. U otvor na dušniku umeće se trahealna kanila koja održava otvor da se ne zatvori, ali i radi toalete dušnika (odstranjenje sekreta kašljanjem ili sisaljkom).

transudat-neupalna međustanična tekućina ili neupalni izljev u tjelesne šupljine. Transudat ima specifičnu težinu ispod 1014, sadržaj proteina je manji od 25g/L, zgrušavanje izljeva rijetko je prisutno, koncentracija glukoze je kao u serumu, od leukocita nalazimo rijetke limfocite, a eritrociti su odsutni ili vrlo rijetki.

trbušni tifus (typhus abdominalis)-akutna zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Salmonella typhi. Tifus je raširena bolest, osobito u zemljama s nižim životnim standardom. Izvor zaraze su bolesnici koji boluju od tipične bolesti, atipični slučajevi i kliconoše (kliconoštvo može kod tifusa biti i doživotno). Klice koje uzrokuju bolest izlučuju se stolicom i mokraćom. Vrijeme inkubacije varira, a u prosijeku traje 7-14 dana. Trbušni tifus je opća sistemska infekciozna bolest i očituje se općim infektivnim simptomima, od kojih niti jedan nije specifičan za tifus. Međutim, skup simptoma može biti karakterističan da se po njemu postavi dijagnoza. Početak bolesti je postupan, praćen glavoboljama. Temperatura se postupno diže i kod težih bolesnika može poprimiti oblik kontinue. Opći simptomi (glavobolja, klonulost, povećanje jetre i slezene) prevladavaju nad lokalnim. Kod težih oblika bolesti ističe se zahvaćenost nervnog sustava. Jezik je obložen, a kod težih slučajeva zapaža se tremor jezika. U drugom tjednu bolesti javljaju se proljevi. Na koži trbuha, u oko polovice bolesnika, nalaze se rozeole. One izbijaju oko 9 dana bolesti. Bronhitis je česta komplikacija, a kardiovaskularni sustav reagira bradikardijom. Nalazi krvi pokazuju smanjeni broj leukocita i trombocitopeniju. Tijekom bolesti broj leukocita pada, dok se u isto vrijeme nalazi sve više nesegmentiranih stanica (skretanje krvne slike ulijevo). Eozinofilnih stanica obično nema. Od komplikacija bolesti najčešća su perforacija i krvarenje iz crijeva, kolecistitis, pijelonefritis, bronhitis, tromboflebitis, encefalitis i sekundarne bakterijske infekcije. Bolest u svom tijeku pokazuje sklonost recidivima, a bolest može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Terapija tifusa je dijetalna, simptomatska i specifična (antibiotici).

tremor-ritmični pokreti djela tijela, nastaju alternativnim ili sinhronim kontrakcijama recipročno inerviranih mišića antagonista.

tresavica-simptom naglog porasta tjelesne temperature uz osjećaj jake hladnoće, drhturenje i cvokotanje zubima. Karakterističan simptom za neke zarazne bolesti (npr. pneumokokna pneumonija, sepsa). Blaži i kraći oblik grozničavosti naziva se zimica.

trizmus (trismus)-nemogućnost otvaranja usta. Uzroci mogu biti opći (tetanus) ili lokalni (npr. bolni zubi, frakture čeljusti).

trombociti (krvne pločice)-diskoliki fragmenti bez jezgre, 2-4 mikrometra u promjeru. T. nasrtaju raspadanjem i fragmentiranjem velikih poliploidnih megakariocita. Njihova je funkcija sudjelovanje u zgrušavanju krvi i saniranju mikro-oštećenja u zidovima krvnih žila, prevenirajući tako krvarenje i gubitak krvi.. Normalan broj trombocita iznosi 200,000-400,000 u mikrolitru krvi. U krvnom optoku, t. prosječno živi 10 dana.

trombocitopenija-smanjen broj trombocita u krvi (<150,000/mikrolitru krvi). Uzroci mogu biti smanjeno stvaranje, povećana potrošnja ili ubrzano uništavanje trombocita

trombocitoza-povećan broj trombocita u krvi (>400,000/mikrolitru krvi). Javlja se kod mijeloproliferativnih poremećaja ili kao reakcija na krvarenje.

Trousseauov znak-zaustavljanje krvne cirkulacije na nadlaktici zavojem, nakon tri minute, distalno od tog mjesta, uzrokuje pojavu parestezija i motoričke simptome tetanijskog napada pri čemu dolazi do opstetričkog stava ruke. Javlja se kod hipokalcijemijske tetanije i kod latentne tetanije.

turgor-tkivni tlak, koji se bazira na prisutnosti vode i elektrolita u međustaničnom prostoru. Smanjeni t. kože uočljiv je npr. kod dehidracije organizma.