18.02.2003. Randomizirana studija procjene učinkovitosti spironolaktona (u originalnom nazivu ˝Randomized Spironolactone Evaluation Study (RALES)˝ pokazala je korisnost primjene spironolaktona u niskim dozama kod liječenja zatajenja srca težeg stupnja. Spomenuto istraživanje je pokazalo da se ovaj lijek, iako koristan, ipak propisuje nešto češće nego što je preporučeno. Slabije kliničko praćenje bolesnika i suboptimalno kombiniranje i titriranje drugih lijekova rezultiralo je komplikacijama po zdravlje liječenih osoba.

Pokazalo se da se spironolakton upotrebljava često u liječenju zatajenja srčane funkcije bez obzira na klasifikaciju zatajenja srca prema New York Heart Association (NYHA), bez usporedbe s ejekcijskom frakcijom srca i bez optimalizacije istovremene terapije bilo ACE inhibitorima ili beta-blokatorima. Nekritično propisivanje spomenutog lijeka, bez osvrta na preporuke proizašle iz RALES kliničkog ispitivanja imat će za posljedicu i veći broj komplikacija.

Da bi utvrdili ispravnost korištenja spironolaktona kod liječenja zatajenja srca, istraživači su pratili 104 muškarca liječena spironolaktonom.
Samo kod 25.6% muškaraca zabilježen je NYHA III i IV stupanj zatajenja srca, što je prihvatljiva indikacija za korištenje spironolaktona, dok 65.4% učesnika studije nije imalo nikakav dokumentiran NYHA stupanj zatajenja srčane funkcije, bilo prije, bilo nakon uvođenja terapije spironolaktonom. Iako je srednja ejekcijska frakcija lijevog ventrikula (left ventricular ejection fraction-LVEF) bila slična kao u RALES istraživanju, samo je 54.8% muškaraca imalo dokumentirani LVEF manji od 35%, što je preporučljivo prije početka terapije spironolaktonom.

Srednja doza lijeka kod praćenih muškaraca iznosila je 40.7 ą 3.1 mg, mnogo veća od one korištene u RALES studiji (26 mg). Iako ih je 31% imalo zatajenje bubrežne funkcije, a 46% dijabetes na početku, samo je njih 38% bilo dobro laboratorijski kontrolirano, dok je 34% bilo klinički kontrolirano.
Usprkos nedostatku hipokalemije u nalazima, 42 bolesnika (40%) nastavilo je uzimati preparate kalija, a 25 bolesnika (24%) razvilo je hiperkalemiju s razinom kalija većom od 5.2 mmol/l ili većom.
Hiperkalemija je bila opasna kod 12 bolesnika (12%) s razinama kalija najmanje 6 mmol/l. Ostale komplikacije uključivale su hiponatremiju kod 32 bolesnika, zatajenje bubrega kod 26 bolesnika (25%) i hipertenziju kod 7 pacijenata (7%).

Ovakvi nalazi samo upućuju na stalnu poteškoću prenošenja dokaza iz kliničkih istraživanja u svakodnevnu liječničku praksu. Nekritičko korištenje poznatog i starijeg lijeka, poput spironolaktona, može uliti lažni osjećaj sigurnosti i posljedično dovesti, ako se lijek krivo propisuje, i do štetnih učinaka.

Piše: dr. med. Strahimir Sučić

Reference: J Am Coll Cardiol. 2003;41(2):211-214, 215-216